Ugostitelji su na koljenima, a plaćaju preko 30 fiskalnih nameta

Vlada je donijela uredbu o smanjenju PDV-a za ugostiteljstvo na 10 posto za usluge pripremanja hrane. Kako gledate na tu odluku?

S velikim oduševljenjem i radošću. Moram kazati da je svaki ugostitelj presretan što se konačno došlo do saznanja da je smanjenje PDV-a veliki vjetar u leđačitavoj ugostiteljskoj branši. To nam je prilika da krenemo naprijed, s obzirom da smo zbog krize i recesije bili zapali u velike probleme. Marže su nam bile premale da bismo izdržali pritisak, a povećanje cijena usluga dovelo nas je do toga da više nismo bili konkurentni sa svojim proizvodima. Sa smanjenjem PDV-a za čitavih 15 posto moći ćemo investirati u novi proizvod i lakše ćemo disati.

CIJENE OSTAJU ISTE

To vam nesumnjivo, dakle, puno znači. No, planiraju li šibenski ugostitelji smanjivati cijene svojih usluga sukladno smanjenju PDV-a?

Nisam po prirodi sklon ‘kukanju’, no moram kazati kako su ugostitelji na području Šibenika u najnezavidnijem položaju u odnosu na ugostitelje u ostatku županije. Mi smo i dosad imali male marže jer najmanje radimo sa stranim gostima. Naši su gosti mahom domaći ljudi i većina nas se tome prilagodila. Mi nismo Vodice, Primošten, ili Murter, već smo tranzitni grad. S tim u skladu, za razliku od spomenutih turističkih središta koja si mogu priuštiti i izdašnije cijene, u Šibeniku su cijene prilagođene domaćim gostima. Zbog svega toga sumnjam da će biti većih korekcija cijena usluga šibenskih ugostitelja.

No, manje korekcije očekujete?

S obzirom da se uvodi više reda u porezni sustav, možda ne ove, ali već u drugoj polovici iduće godine trebao bi se regulirati sustav nabave hrane i potrepština u ugostiteljstvu. Danas su ugostitelji u iznimno nezavidnoj situaciji. Svi težimo domaćem proizvodu, no kako danas proizvođači nisu adekvatno registrirani, mi taj proizvod moramo kupiti iz dohotka i ne možemo ga prikazati kao trošak. Kumice ili bakice s pijace nemaju niti fiskalne niti ikakve kase, niti će ih imati prije polovice ove godine, te mi od njih ne možemo uzeti račun, već potrepštine moramo kupovati iz dohotka, a to je problem. Ovdje moram napomenuti – nemam ništa protiv uvođenja fiskalnih blagajni u ugostiteljstvu, ali smatram da je velika greška zakonodavca što ih nije uveo svugdje odjednom. Ovako će se fiskalizacija među ugostiteljima provesti sedam mjeseci prije svih ostalih.

Zašto mislite da je bilo tako, da su ugostitelji neki način poslužili na kao pokusni kunići? Mislite li kako je najprije sa smanjenjem PDV-a, pa s uvođenjem fiskalizacije u pitanju politika ‘mrkve i batine’?

Vjerojatno je tako, ne vidim drugi razlog iz kojeg bi se stvari tako događale. Mislim da bi bilo normalno da zaklon bude isti za sve. Ne vidim razlog iz kojeg bi jedan trgovac ili odvjetnik trebao dobiti sedam mjeseci prednosti u odnosu na ugostitelje.

Ako stavimo na stranu tu činjenicu, mislite li da su fiskalne kase dobro rješenje ili novi namet za hrvatske ugostitelje?

Ne gledam to kao namet i uvijek sam za uvođenje reda u sektor. Ali, mislim da zaostajemo za trendovima, da je ovaj način kontrole sive ekonomije zastario. Šveđani koji su osmislili fiskalni sustav, taj model su odavno napustili, Srbi su ga pokušali uvesti, pa od njega odustali, u Sloveniji nikad nije zaživio… Mislim da moramo ići ukorak s vremenom i pratiti trendove Europe, njezinih naprednih zemalja, a ne ovako, uvijek kaskati. Stava sam da ovaj model fiskalizacije neće polučiti neke velike rezultate, osim što će uspostaviti određeni red. Neće nam fiskalne kase odjednom u proračun donijeti neki veliki novac koji su, tobože, zamračivali ugostitelji. To su gluposti. Situaciju u Hrvatskoj ne bismo trebali gledati kroz prizmu krize u Europi i svijetu, kod nas je još gore. Umjesto fiskalizacije trebali smo više pažnje posvetiti donošenju mudre porezne politike jer je aktualni pritisak na ugostitelje i obrtnike neizdrživ. Čak su i Englezi koji nam ni u čemu nisu skloni, komentirali kako u uvjetima krize i recesije porezna politika treba biti malo liberalnija, da ljudi prežive. No kod nas se unaprijed stiska. Ne mislim samo na fiskalne kase, već i na fiskalne namete koji su kod nas dosta veliki i ima ih previše.

Kojim još nametima podliježu ugostitelji?

Jedan moj kolega iz Varaždina nabrojao je 210 fiskalnih nameta. Osobno, nisam ih toliko mogao nabrojati, no mislim da ih plaćam preko 30.

Je li to razvojna politika za hrvatski turizam?

Nije. Moramo tek potaknuti razvoj, a za to je najprije potrebno uspostaviti red u svemu, pa tako i u nametima. Ako otvorite autoput i kažete mi da se mogu njime voziti, ali je preskup, ja ću ga zaobići. Ali ako ga vrednujete u skladu sa situacijom, on će biti prometan. Nažalost, to se kod nas i događa – pogledajte samo koliko kamiona prođe autocestom do Zagreba, a koliko ih se vozi starom cestom! Dakle, mi moramo potaknuti svoju proizvodnju, potrošnju, te početi vrtjeti svoje proizvode, pa tako i svoj novac u svojoj sredini. To su usvojile neke razvijene zemlje i vidimo da su uspjele. No, takav sustav mora potaknuti država.

Vratimo se još malo na fiskalne kase. Šibenska FINA evidentirala je na području Šibenika, Tisnog, Skradina i Vodica svega 444 zahtjeva za izdavanjem fiskalnih kasa. Možete li kazati koliki je to postotak od ukupnog broja ugostitelja s tog područja?

Ne mogu biti do kraja egzaktan, no gledajući općenito, mislim da je to popriličan postotak. Mahom su to šibenski ugostitelji jer oni u Vodicama, Murteru i Tisnom sada ne rade i čekaju sezonu kada će otvoriti, te ugraditi kase. Dosad su to učinili oni koji su morali, koji rade tijekom čitave godine i tek mali broj sezonaca koji su se prije vremena pripremili za sezonu.

Ne čini li vam se da je to još uvijek mali broj?

Ne, jer kad biste prošli svim tim mjestima, vidjeli biste da ne radi sveukupno sto ugostiteljstava. Mislim da se nitko neće usuditi kršiti zakon. Tko danas ima 50 tisuća kuna za kaznu? Mislim da će među nama ugostiteljima biti samo mali broj onih koji će se ‘kockati’.

UGOSTITELJI NA KOLJENIMA

Je li ova kriza desetkovala i vašu branšu?

Nakon građevinara, ugostitelji su najgore preko svojih leđa osjetili posljedice krize. Nemojmo samo gledati ugostiteljstvo na Jadranu – mi zbog sezone još nekako preživljavamo. No, kada se sagleda kompletna slika, s ugostiteljima iz kontinenta, možemo slobodno kazati kako su hrvatski ugostitelji u velikoj krizi. Svi mi koji mahom živimo od domaćeg gosta svjesni smo koliko nam se posao reducirao. Još je jedino za krštenja, pričesti ili vjenčanja ostala navika odlaska u restoran. Vidite to i po ovogodišnjim blagdanima. Nije to ni približno kao što je bilo, sve se svelo na slučajne goste dok su okupljanja u restoranima kakva pamtimo iz prijašnjih godina prije iznimka nego pravilo. Veliki udarac tu nam je zadao zakon o reprezentaciji kojim ona više nije mogla ići u troškove. Nakon toga ponestalo je prakse organizacije domjenaka, što je ugostitelje strašno pogodilo. Nama je prosinac nekoć bio mjesec u kojem smo radili odlično, imali niz domjenaka, a ove godine on je bio tužan, uz gdjekoju grupicu… No, opet se borimo i nosimo s tim.

Imate li podatak koliko je na šibensko-kninskom području ugostitelja zatvorilo vrata u 2012. zbog financijskih problema?

Već godinama nemamo velikih oscilacija. Jedni zatvore, drugi otvore, pa se kompenzira. No, to ne znači da nismo u lošem položaju. Svi mi obrtnici garantiramo svoje poslovanje vlastitom imovinom, te u slučaju neuspjeha gubimo svoju djedovinu. Zato i jesmo najžilaviji, te smo jedna od najčvršćih baza hrvatskog ali i svjetskog gospodarstva.

Ove godine na području Šibensko-kninske županije zabilježili smo 5,2 milijuna noćenja, kažu, više nego ikad u povijesti. Koliko su ugostitelji osjetili taj rekord u svom džepu?

Na početku moram kazati kako sam po stažu jedan od najdugovječnijih vijećnika županijskog TZ-a i pratim ta turistička kretanja iz godine u godinu. Držim da, unatoč tim rekordnim brojkama, nema neke velike razlike na terenu, pa tako niti u ugostiteljskoj branši. Turističke brojke govore same za sebe i sretni smo što je tako, no ipak držim da su one ponajviše rezultat primjene nove zakonske regulative, prije svega Zakona o boravišnoj pristojbi. On je s jedne strane donio mogućnost svim iznajmljivačima da plate paušalnu pristojbu sukladnu kapacitetima, što je olakšalo obračun, ali i unijelo disciplinu u prijavu gostiju, a s druge strane donio je novi obračun boravišnih pristojbi u nautici kojim se boravišna pristojba plaća u luci polaska. Samo kroz te dvije stavke dobili smo korektnije rezultate. Nažalost, u gradu Šibeniku nemamo nekih značajnijih povećanja broja ležajeva. Bilježimo skromno povećanje, no to je zanemarivo s obzirom na očekivanja. Smatram, stoga, da imamo prostora za još veće brojke. Ugostitelji se godinama trude da privuku goste i poboljšaju ponudu. Evo, vidjeli smo to prošle sezone kada je šibensko udruženje ugostitelja organiziralo niz događanja koja su stvorila ‘muving’. No, to je sve kratkotrajno, bez novih kreveta takva događanja goste mogu privući samo na jedan dan. Previše je to ulaganja, a mali su rezultati. Bez smještaja svi rezultati će i dalje biti minorni.

Kakvi su nam ti naši turisti?

Pola života proveo sam u inozemstvu i znam da su sve to ljudi koji tijekom godine odvajaju za godišnji odmor. Oni koji uštede više, biraju skuplje destinacije. Nažalost, mi se nakon rata nismo previše odmakli investicijama u turistički proizvod. Mi smo na glasu kao dobro domaćini, naš je krajolik poznat po ljepotama, no ne radimo ništa novo, ne pratimo europske i svjetske trendove. Normalno da onda važimo za jeftiniju destinaciju koja povlači goste slabije platežne moći. Bez novih ulaganja i stvaranja novih vrijednosti i proizvoda više kvalitete ne možemo očekivati niti bogatije goste.

Ilustracije radi, koliko su šibenski gosti spremni potrošiti na jedan restoranski obrok?

Imamo dva tipa turista – agencijski gosti kojih ima najviše, u prosjeku i do 700 dnevno, i koji u Šibeniku ostaju tek sat ili dva vremena, te oni koji dolaze u svom aranžmanu i zadržavaju se po nekoliko dana. Agencijski gost jede organizirano i njihov meni u prosjeku košta deset eura, ako ne i manje. Individualnih gostiju je manje i njihove su navike različite. Kada nam zaluta neki stariji Nijemac, Rus ili Talijan potrošit će i do 200 kuna po osobi, dok će mlađe generacije radije na piće i neki jeftiniji obrok, ako može stati u sto kuna, s tim su zadovoljni. A, moram priznati, i mi.

Koji su nam onda najzahvalniji gosti?

Nijemci, Rusi, Talijani, Švedi. Zapravo, sve više nam dolaze Skandinavci koji su, moram priznati, odlični gosti. Talijani su nam podbacili – standard im je pao, gledaju cijene, a nema više niti kolektivnog godišnjeg, takozvanog Ferragosta.

Budući da kažu kako svaka ljubav kroz želudac prolazi, pa kažimo, nudimo li mi svojim gostima pravu, kvalitetnu porciju koja nas gastronomski dobro predstavlja?

Složio bih se s tom starom mudrošću i moram kazati da su gosti sa šibensko-kninskog područja u globalu zadovoljni. Naše područje doista jest gastronomska meka. Uvijek možemo bolje i više, no treba priznati da naši restorani imaju raznoliku ponudu i da zadovoljavaju svačiji apetit. Sve nas je gospodarska kriza ponukala da se potrudimo još više da iz Šibenika kući ispraćamo goste kojima ćemo ostati u lijepom sjećanju, te će nas sutra preporučiti nekome od svojih prijatelja, poznanika. Usmena pohvala, naime, danas je najbolja reklama.

TURISTIČKI POTPUNO NEZRELI

Na koncu rezimirajmo – mislite li da je Šibenik postao turistički zreliji no što je bio prije pet ili deset godina?

Uvijek sam bio realista, pa sam takav i u viđenju gospodarstva i turizma u Šibeniku. Uz sav respekt prema svim gospodarskim granama, velikim gospodarskim subjektima i gospodarstvenicima, mislim da nam u Šibeniku turizam treba biti glavna razvojna grana. Nažalost, razvoj turizma ne ide željenim tempom. Imam osjećaj da samo imamo želju, i tako već godinama, a realizacija nam šteka. Uvijek idemo na neke velike projekte, koji su dobri kad se dese, no za njih treba puno vremena, još više novca i truda. Vrijeme je pokazalo da to nije dobar model – kod nas nijedan veliki projekt u turizmu nije doveden do kraja. Sve je išlo u najboljoj namjeri, sve se najavljivalo bombastično, no ništa se nije odvilo po planu. Mi smo ostali grad s iznimno malo smještajnih kapaciteta koji su ključni za razvoj turizma, a nismo oplemenili niti druge vrijednosti koje su važne u turizmu. 350 ležajeva u Šibeniku desili su se sami od sebe, voljom privatnika, a ne zato što je to netko isplanirao i potaknuo.

Želite kazati da bi nam bilo korisnije da smo, umjesto velikih bombastičnih projekata, najavljivali i realizirali niz manjih?

Lokalna samouprava ne radi problem kada se trudi realizirati mega projekt, ali nama treba nešto konkretnije. Lokalna samouprava ne mora pomoći samo novcem, već i na način da ubrza svoju administraciju, donese neku razvojnu regulativu i ponudi poticaje za dobre projekte u vidu ukidanja naknada. To se kod nas ne događa ili se događa presporo, a vrijeme nam prolazi. Nisam veliki optimist.

Dati veći značaj obrtnicima!

Samo šibensko-kninsko područje ima 1800 obrtnika, 1200 ih je samo u Šibeniku. Kada biste uzeli u obzir da svaki obrt zapošljava prosječno tri radnika, doći ćete do zaključka da nijedan gospodarski subjekt ne zapošljava toliko ljudi. Unatoč tome, još uvijek nas ne doživljavaju kao ravnopravnog sugovornika u stvaranju razvojnih strategija kako lokalnih tako i državnih. Ministri pričaju o europskim poticajnima, no ne shvaćaju da su obrtnici na koljenima, a da se za te poticaje traže strogi uvjeti. Mi ne možemo dosegnuti niti metar iznad sebe, a netko nam nudi fond ako dotaknemo strop. To je apsurd! S obzirom da smo i mi okosnica stabilnosti gospodarstva, te da bi nam se trebalo dati više na značaju.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.