Nakon afere s mlijekom i konjskim mesom, hrvatsko tržište trese i priča o ‘nejestivom i za zdravlje opasnom’ maslinovom ulju. Nedjeljko Fistonić, dalmatinski maslinar, predsjednik Udruge ‘Paićuša’ iz Piska, u javnosti je progovorio o katastrofalnom stanju maslinovog ulja na tržištu, naglašavajući kako se na policama velikih marketa nalazi ‘opasno smeće’. I ostali maslinari i uljari slažu se s činjenicom da se na tržištu nalaze maslinova ulja sumnjive kvalitete.
ZAŠTITA POTREBNA
– Mi nemamo sustav koji garantira porijeklo i kvalitetu ulja, stoga mogu reći da dalmatinsko maslinovo ulje definitivno treba zaštitu, samo se mora pronaći model koji bi zadovoljio sve maslinare i uljare. Moramo osnovati tijela koja će kontrolirati uvozna maslinova ulja, trebamo službeni panel, laboratorij koji obavlja kontrolu ulja. Na taj način jasno ćemo poručiti Europi da Hrvatska nije tržište smeća – ponovio je Damir Buntić, tajnik Udruge dalmatinskih uljara i član Udruge senzorskih analitičara ‘OLEA’ Šibenik. Podsjetimo, krajem prošle godine maslinari i uljari pokušali su od Ministarstva poljoprivrede dobiti oznaku izvornosti Dalmatinskog maslinova ulja, jer postoji opravdani strah da onog trenutka kada Hrvatska uđe u EU više nećemo ni znati odakle neki proizvod uistinu dolazi. To u praksi znači da, ukoliko ne postoji zakonska zaštita i uređena kontrola, maslinovo ulje može nositi naziv bilo kojeg mjesta, regije, bez obzira gdje je proizvedeno ili punjeno.
– Po sadašnjem zakonu pored ekstra djevičanskih i djevičanskih maslinovih ulja koja se dobivaju isključivo fizikalnim metodama na našem tržištu mogu se naći rafinirana maslinova ulja, ulja od komine masline (ne proizvode se u RH) i ulja dobivena miješanjem navedenih kategorija – dodaje Buntić. Naglašava da ima tvrtki koje vode računa o kvaliteti maslinovog ulja, ali ima i onih koje se vode samo zaradom. Ne može potvrditi, ali sumnja da pojedini inozemni proizvođači tretiraju svoja ulja fizikalnim ili kemijskim metodama kako bi skrili mane i ostvarili što veći profit, a takva jeftina ulja su interesantna trgovačkim lobijima koja baš na njima ostvaruju još veće zarade. Međutim, i ekstra djevičansko ulje može biti loše ulje, ako se loše tretira.
I UŽEGLOST TOKSIČNA
– Jedina organoleptička mana maslinovog ulja upravo jest užeglost, koja je toksična. Nastaje uslijed izloženosti ulja kisiku, toplini i svjetlu, odnosno nakon prerade maslina, uslijed loše manipulacije uljem u skladištima i prodavaonicama. Takvo ulje, primjerice možete naći i na pazaru te po konobama naših maslinara, često se prodaje na crno u ‘plastičnim bocama’ i to je ulje koje je stradalo zbog lošeg čuvanja ili je staro – nastavlja Buntić.
Upitali smo ga kako testirati maslinovo ulje i znati je li oksidiralo:
– Miris užeglosti je na svim masnoćama isti, poput onog na panceti ili pršutu – zaključuje tajnik Udruge dalmatinskih uljara i član Udruge senzorskih analitičara ‘OLEA’ Šibenik.
Koliko je obično maslinovo ulje bez arome, odnosno užeglo opasno po zdravlje upitali smo dr. Franju Plavšića, stalnog suradnika na Hrvatskom zavodu za toksikologiju i antidoping.
– Sasvim sigurno užeglo, odnosno rancasto ulje nije ukusno, ali mislim da peroksidi (oni opasni) nastaju kod vrlo grubih tehnika cijeđenja (npr. visoka temperatura, uporaba organskih otapala poput heksana itd.). Teoretski gledano, peroksidi izazivaju kod čovjeka oksidativni stres, a to je povezano s brojnim poremećajima ljudskog zdravlja (čak neki smatraju kako je povezano s karcinogenošću, ali nema dovoljno dokaza za to). U svakom slučaju, smatram da prosječan uživatelj maslinovog ulja može okusom prepoznati kad ulje ne valja i može čak biti opasno za ljudsko zdravlje – tvrdi dr. Franjo Plavšić. Otkiva da je i sam godinama pri kupovini maslinovog ulja od malih proizvođača iskušavao ulje.
– Jednostavno bih popio žličicu ili pojeo komadić kruha umočen u ulje. Ako na taj način ne možete procijeniti kvalitetu ulja, onda je bolje da ga i ne kupujete od seljaka – preporuka je ovog vrsnog toksikologa.
