Jedino planinarsko sklonište na području Šibenika, sklonište ‘Zlatko Prgin’ na vrhu Orlovača u neposrednoj blizini parka vjetrenjača, nepovratno propada zbog vandalizma.
– Radi se o skloništu koje su članovi Hrvatskog planinarskog kluba sv. Mihovil godinama sami gradili. Često smo do gore organizirali kratke izlete. Nakon 600 metara penjanja po kršu, u skloništu koje je u odmah ispod vrha Orlovače bismo se okrijepili, organizirali roštilj, znali smo tamo i prespavati. Sad, kad je do vrha brda napravljena cesta i može se do skloništa doći automobilom, sklonište su preuzeli vandali, tamo gore se opijaju, drogiraju, te su razbili sve što se razbiti može – kaže predsjednik HPK sv. Mihovil Mate Protega.
Sklonište je bilo namijenjeno svim izletnicima, a zna se i kakav bon-ton vrijedi na takvim mjestima u brdima i planinama.
SVE PORAZBIJALI
– Gore je bilo sve što je planinarima potrebno, kreveti i suđe, i prostor za roštilj, mala kuhinja, odjednom je tamo moglo prespavati između 12 i 15 ljudi. Međutim, vandali su sve rasturili, suđe porazbijali iako smo ga mijenjali više puta, čak su iščupali i štokove vrata i prozora, staklo porazbijali. Mijenjali smo jednom te prozore, ali za par dana opet su svi porazbijani – kaže Mate Protega.
Planinari su pokušali i zaštititi sklonište, u suradnji sa čuvarom vjetroparka, ali na kraj vandalima jednostavno se ne može izaći na kraj.
– Čuvar vjetroparka se ponudio da će pripaziti na sklonište, čak smo tamo postavili i rampu s jakim katancem, sjećam se da smo ga platili 300 kuna. Ali, što će čuvar sam protiv deset pijanih ljudi. Tako su i tu rampu odmah izvalili, a katanac ukrali – kaže Protega.
Kako bi spriječili daljnju devastaciju, jedan dio objekta su planinari u potpunosti razmontirali, te ga preselili između Zatona i Rasline na jednu privatnu parcelu, te sad u to sklonište može doći tko hoće uživati u prirodi. Samo, to se ne može zvati planinarskim skloništem, pa je Šibenik trenutno bez ijednog, iako HPK sv. Mihovil broji preko 250 članova, a usto se svakog vikenda na okolna brda penje bar još toliko ljudi. Problem je što se za pomoć u slučaju skloništa na Orlovači ne mogu obratiti ni Gradu Šibeniku za pomoć.
POSJED HRVATSKIH ŠUMA, GRAD NEMOĆAN
– Sklonište se nalazi na posjedu Hrvatskih šuma, koje su nam dale usmenu dozvolu za izgradnju skloništa, i njima se to činila kao zgodna ideja. Dakle, radi se o objektu za koji nikad nismo tražili ni dobili ikakve dozvole, radilo se o dobroj volji Hrvatskih šuma koje su na taj način izašle u susret građanima. Tako da od Grada Šibenika ne možemo dobiti ništa. I da dobijemo neke novce, recite mi tko bi gore išao čuvati sklonište od pijanaca. Trebali bi plaćati licencirane čuvare, čak i više njih, a za to su potrebna ogromna sredstva koje mi u HPK sv. Mihovil jednostavno nemamo – završava Protega.
Od planinarske kuće Ćićo do vrha
Orlovača je najzanimljiviji, iako ne i najviši vrh Trtra. Tko na vršni hrbat Trtra dolazi automobilom sklonište će najjednostavnije pronaći tako da potraži putokaz prema skloništu u blizini 9. u nizu vjetrenjače elektrane Trtar–Krtolin, gledano od mjesta gdje cesta dostiže hrbat Trtra (kod kamenoloma). Kao i izlet na vrh Krtolina, najpogodnije je uspon započeti u Rupićima pod Trtrom, od planinarske kuće Ćićo. Do Rupića se može doći pješice iz Šibenika po trasi poučnog ekološkog puta Ante Frua ili automobilom. Od kuće za uspon na Trtar postoji više markiranih staza, a najpoznatije su one koja od kuće vodi desno preko lokve ili, druga, koja lijevo od kuće vodi preko promatračnice iz Domovinskog rata zvane ‘Oko sokolovo’ i dalje hrptom brda na vrh Orlovaču.
