Za nešto malo više od mjesec dana u Finskoj će se održati veteransko Svjetsko prvenstvo u hrvanju. Na njemu će zlatnu medalju, osvojenu lani u Grčkoj, braniti profesor Zvonko Erak. Iako mu je skoro 64 godine na leđima, neuništivi Šibenčanin i za ovo se natjecanje, kao i za svako prethodno, priprema punom parom, uopće se ne štedeći.
– Možda i malo previše treniram jer u mojim godina malo se teže oporoviti, imam i probleme s koljenom, ali ne odustaje. Dok god mogu bit ću na strunjači. Tako je to kad nešto voliš kao što ja volim hrvanje, i ooćenito sport – govori nam profesor Erak.
Trenira svakodnevno, u sportskoj dvorani u Osnovnoj školi Petar Krešimir IV u kojoj radi kao profesor tjelesnog odogoja, a u treninzima mu pomažu njegovi momci iz Hrvačkog kluba Šibenik, gdje je trener, Niko Bujas i Pave Kalebić.
– Oni su tu negdje između 70 i 75 kilograma, dakle moja kategorija, tako da mi dobro dođu kao sparing partneri. A osim na strunjači, igramo i mali nogomet i basket, sve kako bi nabio kondiciju – kaže trostruki svjetski veteranski prvak.
O ciljevima u Finskoj nismo ga ni trebali pitati.
– Uvijek idem na medalju, tako i ovaj put. U Grčkoj je to odlično ispalo, u četiri borbe koje sam dobio nitko mi praktički ni boda nije napravio. Dat ću sve od sebe kao i uvijek, ali ovisit će naravno i o konkurenciji – ističe profesor Erak, ponovivši kako nema ljepšeg osjeća nego kad se svira himna i podiže zastava u tvoj čast.
– To je najposebniji osjećaj na svijetu, to je ono što me i dalje gura naprijed – kaže.
S obzirom da Finska nije baš blizu, pitamo ga kako pokriva troškove.
– Grad i Županija obećali su me podržati, ali sve i da ne bude tako pokrit ću se iz svog džepa, jer, kako sam kazao, živim za hrvanje i sport – zaključila je šibenska hrvačka legenda.
