ZABORAVLJENI STARI OBIČAJI Za Božić smo se skupljali oko komina i blagoslivljali svetom vodom

Svi koji obilježavaju blagdan Božića, to rade na sličan način, no nekada su običaji bili bitno drugačiji i razlikovali su se od mjesta do mjesta i od religije do religije. Raspitali smo se koji su običaji bili tipični za naše područje i okolicu. Šibenik je, primjerice, jedini grad koji još obilježava takozvanu ‘Proslavu’, i to od 17. prosinca, u osminu pred Božić, do Badnjaka. Običaj ima korijenje od davnina, pretpostavlja se da je preuzet od poganskih naroda iz doba saturanlija koje su baš u to vrijeme slavile rađanje boga Sunca.

MAGIJSKI OBREDI

Čak su i u kulinarstvu s našeg područja vidljivi ostaci magijskih obreda. Pekli su se posebni veliki okrugli i posni kolači – s maslinovim uljem samo za ukućane, a oblikovani kao zamišljeni zatvoreni magijski krug, vjerovalo se da osiguravaju zdravlje i zaštitu od nevolja i zla. Posebno je bilo zanimljivo na 24. prosinca.

– Prije badnje večeri išli bi kupiti malo ‘kršlja’ – suhih drva od kojih nema pepela. Mater bi pravila prisni okrugli kolač koji nitko cijeli dan nije smio jesti. Kad bi zašlo sunce, ćaća kao  gospodar obitelji uzeo bi svete vode i susak vina i onda bi zajedno molili i blagoslivljali sve prostorije u kući. Sva stoka bi se zatvorila u tor, a onda bi i nju blagoslovili te bi im čak dali malo kruha i vina da pomirišu. Kad bi sve to završili sjeli bismo u kuću oko komina – prisjeća se Ana Bakula iz Ražina, rođena u Boraji. Tvrdi da danas rijetko koja kuća drži ovaj običaj, te da su skoro svi tradicionalni običaji zaboravljeni. Na selima oko Šibenika običaj je sječa i paljenje badnjaka, ‘muškog’ i ‘ženskog’. To je obično radio najstariji muškarac u kući, stavili bi se na komin i morao je tinjati do Mladinaca (treći dan po Božiću) ili do Sveta tri kralja.

– Postojala su dva badnjaka na kominu, muški i ženski i uvijek bi muški izgorio prije nego ženski. Zašto, ne znam – kroz smijeh će Ivanka Krečak iz Radonića. I danas se s nostalgijom prisjeća procedure koju su svaki Badnjak ponavljali.

– Na Badnju večer svi su ukućani trebali biti u kući prije sumraka. Sjeli bi za komin i ja kao domaćica blagoslovljenom vodom koju bi čuvala cijelu godinu (od Sveta tri kralja) poškropila bih sve prostorije, životinje i djecu. Ako bi što ostalo, prolili bi kod desnog badnjaka na kominu. Što se jelo? Na Badnjak se uvijek postilo, a i Božić bi bio skroman. Skuhalo bi se malo suhe bravetine i malo svinjetine i ječmenog kruha, to bismo podijeli, a za Novu bismo jeli ono što ostane – zaključuje Ivanka Krečak. Tvrdi da se cijelo vrijeme igralo i veselilo, ali da nije bila ‘raspašojka’ kao danas. Što je s kićenjem?

– U Šibeniku se kitila smrika i bor. Umjesto baluna, borić bi ukrašavali pozlaćenim šiškama, bajamima, orasima, svilenim bombonima, krep papirom, pamukom, a bilo je tu i staklenih baluncina i raznih drugih figura – otkrivaju stariji Šibenčani. Hrane bi se skuhalo za nekoliko dana, a na 26. prosinca, na Stipanje išlo bi se od kuće do kuće u posjete i čestitanje – zaključuju.

Zašto Božić slavimo 25. prosinca

Zašto je datum Božića baš 25. prosinca, odakle običaj kićenja drvca kuglicama, tko je uveo slavlje Nove godine? New Catholic Encyclopedia kaže da datum Kristovog rođenja nije poznat, a s obzirom da se ne zna kad je Isus rođen, kako to da svi slave njegovo rođenje baš na taj dan? Nije bilo slučajno da je upravo 25. prosinca izabran za blagdan Kristova rođenja, tvrde u jednom župnom uredu.

Naime, crkva je u Rimu, želeći potisnuti pogansko slavljenje rođenja boga Sunca (Nativitas Solis Invicti – Rođenje nepobjedivoga Sunca), počela na isti dan slaviti rođenje Isusa Krista i tako je spojem poganskog i kršćanskog nastao Božić.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.