Zbog novog zakona otočani više nikad neće jesti ribu, a to je apsurd

Iz zakona se izbacivanjem malog ribolova ugrožava egzistencija samih otočana, ali u zaborav će pasti i stari zanati vezani uz ribolov, tipa krpanja mreža i sličnog, kulturoloških pojmova i izraza, što namjeravamo predložiti Ministarstvu kulture kao nematerijalno dobro. Ljudima s otoka nepraktično je i neodrživo baviti se samo rekreativnim ribolovom, nije u duhu njihove tradicije.

Najavile ste veliki skup otočkog sabora koji bi se do kraja veljače trebao održati na jednom od zadarskih otoka. O čemu će biti govora na skupu?

Nositelj organizacije okruglog stola je Sveučilište u Zadru, a u akciju je uključen i Otočni sabor, te stručnjaci, relevantni sugovornici iz ministarstva, sveučilišni profesori koji se bave temama ribarstva i svega što je vezano uz more. Prvenstveno se sve to odnosi na donošenje novog Zakona o morskom ribarstvu, usklađivanju s EU, gdje je zakon odbacio malo ribarstvo, mali obalni ribolov više neće postojati, već samo gospodarski i negospodarski, tj., sportski i rekreativni. Iz zakona se izbacivanjem malog ribolova ugrožava egzistencija samih otočana, ali u zaborav će pasti i stari zanati vezani uz ribolov, tipa krpanja mreža i sličnog, kulturoloških pojmova i izraza, što namjeravamo predložiti Ministarstvu kulture kao nematerijalno dobro. Ljudima s otoka nepraktično je i neodrživo baviti se samo rekreativnim ribolovom, nije u duhu njihove tradicije. Primjerice, ljudi ujutro bace mrežu, navečer je izvade, ulove tih nekoliko riba i imaju večeru. Ovako, rekreativnim vidom ribolova, morali bi cijeli dan izdvojiti za uloviti tih pet kilograma ribe koliko će zakonom biti dozvoljeno. Moraju se stvoriti pretpostavke da otočani mogu baciti mrežu, barem od 100 metara dužine.

Na otocima ne možete usmjeriti ljude prema peškarijama, nema ni dućana, pa bi novi propisi doveli do toga da otočani u konačnici i ne jedu ribu. A to bi bilo i više nego apsurdno.

VELIKA BAKLJADA NA MULU KRKE

Kako bi skrenuli pogled javnosti na vaše probleme, najavili ste uskoro i druge, konkretne akcije’

Mislili smo na svim otocima paliti brodske baklje, organizirati pirotehnički spektakl, ali vjerojatno ćemo se odlučiti samo za jedno mjesto, primjerice, na Šibenik, na mulo Krke. Mi otočani svjesni smo da moramo šuškati, dizati graju, kako bi svratili poglede na naše probleme, jer sigurni smo da administracija na nas ne obraća puno pažnje. Zato moramo napraviti nešto specifično, nešto će odjeknuti u javnosti, kako bi svi postali svjesni što nas muči. Prvotna ideja bila je da palimo baklje na svim otocima šibenskog arhipelaga, ali to bi bilo jako teško fizički i medijski pokriti i organizirati. U doglednoj budućnosti ideja nam je i da se udružimo s poljoprivrednicima i obrtnicima iz Slavonije, koje muče njihovi specifični problemi, ali koji su u suštini isti kao i naši otočki. Dakle, pokušat ćemo sve to podignuti na jednu višu razinu. Jer, ako taj zakon s ovako ukinutim malim ribolovom, kao jednom od najsitnijih dijelova ribolovstva uopće prođe i ne promijeni se, svakako više neće doći do toga da netko napiše novo ‘Ribanje i ribarsko prigovaranje’, taj tradicionalni način ribolova u potpunosti će izumrijeti.

Kakva su iskustva s usklađivanjem zakona u ribarstvu u drugim državama EU?

Druge zemlje Europske unije zaštitile su svoje ribare, Portugal je, primjerice, zaštitio svoje male ribare i ribarstvo kao nematerijalno dobro. Velikih problema imaju i naši profesionalni ribari, kojima će biti dozvoljeno da love samo šest mjeseci godišnje, a ostatak godine ne bi trebali raditi ništa, što je također apsurdno. Ograničene su im i vrste alata. Do tih pitanja je došlo zbog toga jer onaj koji je bio s hrvatske strane pregovarač s EU oko ribolova, uopće nije kontaktirao struku, niti je ispitao stanje na terenu. Ako je i zvao nekog napravio je to ciljano, čisto da zadovolji formu. Zanemario se realan život i tradicija, samo se formalno išlo zadovoljiti neke kriterije.

Kad sam bio mlađi postojao je ribolov na ‘donjem’ i ‘gornjem’ moru kod Žirja. Tri godine lovilo se na donjem, a zatim tri na gornjem, dok se riblji fond u donjem moru ne obnovi. I sve je bilo u redu. Dakle, i tu se poštivanjem tradicije moglo zadovoljiti sve, EU, same otočane, ali i ribare.

NOVI ZAKON O REGIONALNOM RAZVOJU

Prijedlogom novog zakona o regionalnom razvoju, Kaprije, Žirje, Zlarin i Prvić nalaze se u kategoriji visoko razvijenih sredina.

Isti model birokratskog modela pristupu problemu kao kod malog ribarstva proveden je po tome što su Zlarin, Kaprije, Žirje, Prvić, i još puno otoka u splitskom i zadarskom arhipelagu proglašeni visoko razvijenim područjima, samo zato jer se otoci vode pod gradske četvrti. Baš ta najrazvijenija područja u Hrvatskoj su gradovi, pa tako i Šibenik. I što se sad dešava – ako neki poduzetnik, a svi znamo da su takvi jako rijetki, želi pokrenuti nekakav posao, nekakvu proizvodnju na jednom od naših otoka, bit će mu jako teško, zapravo nemoguće doći do sredstava iz europskih fondova, jer će mu iz Bruxellesa odgovoriti da ne zadovoljava uvjete za novčana sredstva, bilo povratna bilo nepovratna, jer želi pokrenuti posao u visoko razvijenom području, pa neka se financira sam. Na taj način, zbog te neadekvatne administrativne percepcije, koja ne tretira specifičnosti nerazvijenih otoka prilikom pregovaranja s EU i donošenja nacrta novog Zakona o regionalnom razvoju, otoci će i dalje propadati. A da se saslušalo otočane, dakle ljude na terenu koji najbolji poznaju potrebe stanovništva, sve se moglo riješiti na zadovoljstvo svih. Na ovaj način predstoji nam borba da se ta nepravda ispravi, a revitalizacija otoka, demografska obnova i pokretanje gospodarstva na otocima biti će nemoguća. Želimo da se indeks razvijenosti svakog otoka mjeri posebno, što će ga sigurno prepoloviti za Kaprije, Žirje, Zlarin i Prvić u odnosu na gradove Šibenik i Vodice.

Otočni sabor je prijedloge već poslao u pisanom obliku zap prilog javnoj raspravi, i očekujemo da će ih se uvažiti. Želimo potaknuti i javnost da se pokrene određeni pritisak prema zakonodavcu, jer se radi o zakonu koji dugoročno mora riješiti probleme otočana. Rasprava o novom zakonu završava se do kraja ovog mjeseca, kroz veljaču se morati dati konkretan nacrt prijedloga zakona.

MALA ULOGA MJESNIH ODBORA

Koji su zapravo najveći problemi šibenskih otočana?

Najveći problem je mali broj stanovnika na otocima, koji generira sve ostale probleme. Kako je došlo do te depopulacije stanovništva? Zbog nebrige države, i stare i nove. Zakoni nikad ne podržavaju naše otoke, ma koliko se o tome pričalo. Nema akcijskih planova, iako bi se zakonski trebali provoditi. Sve što je na kopnu što determinira gospodarski razvoj, na otocima je znatno skuplje, a zakonskih olakšica nema. Nema ni subvencija. Nema sustavnog pristupa kojim bi se ljudi vratili na otoke.

O tome bi računa više trebala voditi lokalna samouprava, mjesni odbori bi trebali imati jaču ulogu u odlučivanju o raspodjeli sredstava. Tvrtke kao Zelenilo, Vodovod, Gradska čistoća, trebali bi svoje ljude koji rade na otocima na njima i nastaniti. Dakle, gradske tvrtke bi tu mogle odigrati veliku ulogu. Ti radnici, kad bi na otoku i živjeli, ne bi morali svaki dan putovati do Šibenika, pa bi na otoku se i oženili, osnovali obitelji. To bi sve preraslo u embrio razvoja života na otocima, oko tih radnih mjesta stvorila bi se i nova. Dakle, treba nas podržati primarno lokalna samouprava, a na posljetku i država.

Mjesni odbori nemaju materijalnu neovisnost, više su formalna tijela, a nikakve novce ne dobivaju direktno na raspolaganje. Također, nikad se ni ne zna za koji će MO Grad Šibenik koje godine dati točnu svotu novaca. Sve ovisi o projektima koje određene godine planira i provodi Grad.

Preskupa prijevoz robe do šibenskih otoka

Karta za putnike je oko 10 kuna, i pitanje je li to previše. Međutim, pravi problem je skupa cijena za vozila i prijevoz robe do otoka. Primjerice, za jedan dostavni kombi pun robe vlasnik dućana u Žirju mora platiti oko tri tisuće kuna. U konačnici, on tu visoku cijenu prijevoza robe mora ugraditi u konačnu cijenu proizvoda koji prodaje u dućanu, pa je na otocima sva roba uvijek skuplja nego na kopnu. Zato se sve kupuje u Šibeniku, a dućan na Žirju propada. Pa još mora platiti i najam prostora i svega ostalog, te je pravo čudo da dućan na Žirju uopće još radi. Tu bi Grad mogao pripomoći bar sa subvenciranjem najma prostora. Nadalje, prijevoz automobilom do Žirja košta 185 kuna u jednom smjeru, plus što se mora platiti karta i za svakog putnika u tom automobilu. Tako dođemo do cifre da put autoputom do Zagreba dug 720 kilometara u oba smjera, košta koliko i vožnja do Žirja. A trajekti bi trebali biti samo nastavak cesta. Dakle, tu cijenu prijevoza vozila i robe trebalo bi bitno smanjiti, ili pokušati pomoći na druge načine.

Zakon o malom ribarstvu već je u primjeni

Zakon o malom ribarstvu je već u praktičnoj primjeni, do 1. ožujka traje prijelazno razdoblje, u kojem se moraju obnoviti dozvole, a da bi se dobila dozvola za mali obalni ribolov, kriteriji su neprihvatljivi. Dakle, morate imati i staru dozvolu, a ako je nemate, ne možete dobiti ni novu. Nadalje, morate imati preko 60 godina, te vam primanja ne smiju prelaziti preko 1600 kuna po članu obitelji. Dakle, niti umirovljenik s 3200 kuna mirovine ne bi smio baciti mrežu i uloviti sebi večeru. Dakle, jedini koji bi to mogli su stariji ljudi skromnih primanja. Opet se radi o mjeri koju će rijetko tko moći koristiti.

 

 

 

 

 

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.