Kakvo je stanje u školstvu u Šibensko kninskoj županiji?
– Ako gledamo ukupno stanje u državi, odnos prema osnovnom školstvu je zadovoljavajući. Većina škola je relativno dobro opremljena i ima jednosmjenski rad, osim grada Šibenika. Mjesta Pirovac, Murter, Tisno, Vodice, Rogoznica, Primošten… imaju škole i rade u jednoj smjeni. Kad otvorimo OŠ na Meterizama i u Bilicama rasteretiti ćemo škole Jurja Dalmatinca i jedan dio Šubićevca, i tada će si i te škole moći priuštiti rad u jednoj smjeni. Gradnjom još jedne škole, sistemom javnog privatnog partnerstva, u Njivicama, mi bi rasteretili i škole u centru grada i time bi riješili problem jednosmjenskog rada u cijeloj Šibensko – kninskoj županiji. Moramo računati da je prosjek učenika po razredima u našoj županiji 18-oro djece, što je dosta ispod državnog pedagoškog standarda. Stoga, postavlja se pitanje zašto se povećava broj razrednih odjela i nastavnika, a smanjuje nam se broj djece. To je nešto što je signifikantno i interesantno. Drugi problem je što nam određene predmete djeci predaju nekvalitetni stručnjaci, svi bi mi voljeli da nam dijete matematiku, fiziku, informatiku u osnovnoj predaje profesor matematike, a ne netko tko je dopunski osposobljen za to.
GOMILANJE SADRŽAJA
Hrvatska ima najkraće obvezno obrazovanje u Europi. Mislite li da je to dobar model osnovnog obrazovanja?
Naš sustav u EU nije poznat i treba ga mijenjati. Obzirom da preslikavamo ono što je nama najbliže, a to je srednja Europa, odnosno Bavarska, onda moramo uvesti devetogodišnje ili desetogodišnje obvezno obrazovanje. Trebamo rasteretiti učenike kroz dužinu trajanja osnovnog obrazovanja, jer ništa ne dobijamo gomilanjem sadržaja.
Što danas učenik dobiva u osnovnoj, a što u srednjoj školi?
U osnovnoj školi prioritet bi trebao biti odgoj, a tek onda bi mu morali osigurati obrazovanje. Osnovno školstvo u Hrvatskoj je komprimirano u kratkom vremenu, pa su nam djeca preopterećena. Djeca bi treba ići u školi s užitkom, a ne kao da će ih tamo netko tuči. Volim se pohvaliti da je baš Šibenik prvi u RH uveo učenje stranog jezika u prvi razred osnovne škole što govori da smo ispred našeg vremena.
Nije li školski program za jednog prvašića prezahtjevan, neki učitelji govore da im dijete mora učiti najmanje dva sata na dan, zar od naših najmlađih radimo male Japance?
Mislim da to nije prezahtjevno za jednog prvašića, generalno je problem kurikuluma, nastavnih programa. Naime problematičan je način na koji se nastavni prognam izvodi.
Srednja škola je drugi problem. Pojedini srednjoškolci posebno trogodišnjeg smjera, obrazovanje završavaju s nepunih 18 godina. Oni po standardima koja mi prihvaćamo, nisu spremni za tržite rada. Recimo, ako dijete ide za vozača, ono sa 17 dobije diplomu, ali nema pravo upravljanjem vozilima C kategorije do 21 godine. Onda imate slučaj da je dijete na Zavodu za zapošljavanje četiri godine. To nije uredu. Mi smo zapravo u vremenu kad nije nužno stjecanje nižih kvalifikacija u što kraćem roku. Danas razvojem novih tehnologija gasimo, a ne otvaramo tisuće radnih mjesta, stoga treba ciljati na veću razinu uporabe znanja. Trebamo shvatit da u jedinici proizvoda danas sve više moramo sudjelovati sa znanjem, a sve manje s materijalom i energijom. Zato trebamo uvesti drugi koncept obrazovanja, ne provoditi onaj s kraja 19 stoljeća i misliti da će ono podržavati obrazovanje 21 stoljeća.
NASILJA JE BILO I PRIJE
Reforma obrazovanja? Zašto u javnosti nedostaje stručnih rasprava koje bi problematizirale reformu obrazovanja kao ključnu za razvoj društva u cjelini ?
Ma priče o reformi obrazovanja i gospodarstva završile su davnih 60-ih godina prošlog stoljeća. Mi ne možemo predviđati što će biti za 10 godina. Zapravo je čitava enigma u cijeloživotnom obrazovanju. Međutim, osobno mislim da stručnih rasprava je vrlo malo, te da Ministarstvo znanosti i obrazovanja nije prepoznalo u kom smjeru treba ići. Držim da u našem sustavu u Šibensko kninskoj županiji treba povećati broj učenika u gimnazijama i to s 25 na 40 posto, jer gimnazija daje najveću i najbolju naobrazbu. Strukovno obrazovanje treba prilagoditi vremenu u kojem živimo, treba zaboraviti trogodišnje obrazovanje, trebalo bi ukinuti sva zanimanja koja tržište rada ne treba. Poput špeditera, koji se nigdje ne zapošljavaju. Dok nam, primjerice, fali tržište ‘slobodnog vremena’ koji traže kvalificirane ljude poput instruktora ronjenja, plivanja, letenja balonom. Ne trebamo robovati formi već treba imati platformu obrazovanja koja se može nadograđivati. Zašto, recimo, nemamo niti jedan razred prehrambenog tehničara koji bi sutra sam sebi mogao stvoriti radno mjesto?
Kako učinkovito spriječiti nasilje među djecom i nasilje djece nad nastavnicima, profesorima?
Mislite ono kad je maturant pretukao profesora! Nasilja je bilo uvijek, nekad više, nekad manje, to je relativno i teško za ocijeniti. Ja osobno nisam siguran da je nasilje puno veće danas nego prije. Nasilje postoji u obitelji, u užoj zajednici i ono onda postoji i u školi, to je neizbježno. Najčešće oni koji su zlostavljani u obitelji, postanu zlostavljači u školi. Mislim da se obrazovne ustanove dosta uspješno nose s time problemom. Nažalost ima ekscesa nad kojima smo i mi začuđeni, ali takve slučajeve treba analizirati i pokušati ih predvidjeti. Mislim da roditelji trebaju puno više sudjelovati u životu škole, jer to zasigurno danas ne čine.
Kamere u učionicama, zaštitari, struka je uglavnom do sada bila protiv ‘Big Brothera’. Što vi mislite o tome?
Ne treba ignorirati od nasilje, ali ono nije tih razmjera da moramo uvesti zaštitare ili kamere u školu. U biti mi ih ne smijemo uvesti, oni mogu biti samo nadzor izvan škole, da se fizički čuva zgradu. Treba odgajati učitelje i profesore, oni nisu samo obrazovatelji, oni su primarno odgajatelji, ako je čovjek odgajatelj i ako zna svoju funkciju u školi i u razredu onda mu ne treba kamera, niti zaštitar, to vrijeđa njihov dignitet i autoritet.
Kakav nam je nastavni kadar?
Moram priznati da dobar dio naših ljudi u nastavi zna biti vrlo stručan , ali nisu tako dobri pedagozi.
Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju Šibenskog tjednika
