U četvrtom kvartalu 2013. godine prosječna mjesečna neto plaća u Hrvatskoj iznosila je 5.382 kune što je najniža zabilježena prosječna plaća na razini jednog kvartala u istraživanju od početka 2012. godine. Međutim, pribrojimo li neto plaći i bonuse i božićnice tada je visina prosječne mjesečne plaće iznosila 5.438 kuna. Ono što bi na nivou države moglo nazvati pristojnim primanjima, Šibensko-kninsku županiju samo je još jednom svrstalo na dno ljestvice, ovoga puta one s prosječnim plaćama. U četvrtom kvartalu 2013. godine, naime, naša je županije među četiri županije s najnižim prosječnim plaćama u Hrvatskoj, koje su bile za velikih 16 posto niže nego u ostatku države te su iznosile oko 4,5 tisuće kuna. U statističkom zapećku naša je županije u društvu Međimurske, Brodsko-posavske te Ličko-senjske županije. Predsjednik Hrvatske gospodarske komore Šibensko-kninske županije Petar Škender u telefonskom razgovoru nije nam želio komentirati ove brojke jer ih, kako je kazao, nije vidio. No, komentar je dao Zdravko Burazer, predsjednik Hrvatskog sindikata metalaca.
ODAVNO NA DNU
– Što uopće možemo reći na takvu brojku, kada svi skupa odavno znamo da je Šibensko-kninska županija na dnu, te da nam je socijalna slika među najcrnjima u Hrvatskoj. U realnom sektoru ljudi možda imaju plaće koje su u hrvatskom prosjeku ili čak i više od toga, ali teško da nekolicina poduzetnika može popraviti prosjek koji srozava sve ono privremeno zapošljavanje tijekom sezone u turističkom sektoru u županiji. Zbog svega sam toga skeptik kada je riječ o povećanju prosjeka plaća u bližoj budućnosti – otvoren je i kritičan Zdravko Burazer. Bez novih investicija u gospodarstvo, osobito u proizvodnju, napominje Burazer, teško da se možemo izvući iz trenutne gospodarske apatije. Na pitanje treba li turizam biti, kao što se to često ističe, nositelj razvoja županije, Burazer navodi kako svi pokazatelji govore da to nipošto ne bi bio pravi put.
– Pa, to se vidi samo iz činjenice da jedan TLM sa svojim tvrtkama ima veći brutoproizvod i sve ostale vrijednosti nego čitav turistički sektor u županiji – ilustrira Burazer, dodajući ako Španjolska i Grčka svoja gospodarstva nisu mogli osloniti samo na turizam, uz sve postojeće kapacitete, kako bismo to mogli očekivati mi koji još uvijek imamo destinacije, poput Primoštena, sa zatvorenim hotelima ili hotelske tvrtke u potpunom financijskom rasulu.
NE ČUJE NITKO
– Turizam može biti značajni, ali nikako glavni gospodarski imperativ – kaže Burazer. Ta poruka o važnosti unapređivanja proizvodnje, međutim, nije dovoljno jasno doprla do odgovornih koji kroje razvojnu politiku ovih krajeva. Vidljivo je to odavno, prema pokazateljima koje objavljuju službe poput HGK, Fine, Hrvatskog zavoda za statistiku, ili Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
U 2012. godini šibensko-kninski poduzetnici ostvarili su gubitak u iznosu od 500.791.728 kuna, što je za 10,38 posto više u odnosu na prethodnu, 2011. godinu. Najveći gubitak ostvaren je u djelatnostima prerađivačke industrije, a iznosio je 258.519.968 kunu. Te iste godine u Šibensko-kninskoj županiji 763 tvrtke poslovale su s dobitkom, a 966 godinu je zaključilo s minusom na računu. Drugim riječima, nije da nam alarm zvoni od jučer. Ali je problem što ga ne čuje – nitko.
