ALEN SLAVICA, ARSENOV ZET: ‘Sandra i ja prodali smo kuću u Šibeniku, selimo se u Ameriku’

Arsenova najstarija kći Sandra dizajnerica je tekstila i preko bare su joj se otvorile nove poslovne mogućnosti

Da je Arsen živ, sada bi rekao: ‘Ajde, ajde… Vrag vam Ameriku odnija…’ A onda bi se nasmiješio i brzo krenuo put svoje sobe jer ga tamo čeka milijun obaveza. Na vratima bi stao, pogledao bi nas pa bi dodao: ‘Sandra, zlato, spenzioniraj se ti na Zlarinu, to ti je najbolje. A ti, Alene, čuvaj mi njih dvije’ – sjetno govori Alen Slavica, zet pokojnog Arsena Dedića, koji se 16. studenoga skupa sa suprugom Sandrom (Arsenovom kćeri iz prvog braka s Vesnom Suligoj), i četverogodišnjom kćerkicom Emom (koju je pokojni pjesnik odmila zvao svojom Tukom B), seli u Ameriku, točnije u Los Angeles.

Život u Žaboriću

U Los Angelesu su Sandra i Alen živjeli devet godina, tamo su se i upoznali, no u Hrvatsku su se vratili kako bi njihova kćerkica Ema (koju su dobili nakon 12 godina braka i čak 11 pokušaja umjetne oplodnje) odrastala u što zdravijem okruženju.

– Bez obzira na to što nam je krasno bilo živjeti u Žaboriću kod Šibenika, mi nikad nismo zatvorili vrata Americi. Moja Sandra je dizajnerica tekstila, cijelo ovo vrijeme poslovala je s Amerikancima, a sada joj se otvaraju i neke nove poslovne mogućnosti. Sve se ovo, ustvari, dogodilo dosta brzo. Planirali smo se u Ameriku vratiti kasnije, ali kako se naša kuća u Žaboriću prodala brže nego što smo očekivali, to je ubrzalo i cijeli proces selidbe. U kvartu u kojem ćemo živjeti u Los Angelesu sjajni su vrtići i škole, sve što trebamo od naše će nove kuće biti samo kilometar udaljeno. Sandra se jako veseli povratku u Ameriku, jer ona tamo ima više prijatelja nego u Hrvatskoj. Ja sam svjestan da će patiti moja karijera. Ta je patnja već počela jer trenutačno pakiram stvari, a istodobno u tonskom studiju uz pomoć Ante Gele snimam pjesmu ‘Nevera’ koju sam odlučio posvetiti pokojnom puncu. Kad je o Emi riječ, vjerujemo da će se ona dobro uklopiti. Do njenog polaska u školu ima još dosta vremena.

Povratak na lice mjesta

Sandri i meni važno je da nam kći zna odakle potječe, da govori svoj jezik, a sve drugo je manje bitno – kaže glazbenik koji je nedavno objavio svoju prvu zbirku priča “Životni autoput”, u kojoj opisuje anegdote iz svoje karijere, života u Americi, ali i Hrvatskoj, koju sada ostavlja drugi put u svom životu. Ima li odlazak obitelji Slavica veze s preranom Arsenovom smrću?

– Arsenov nam je odlazak svima teško pao. No, naš odlazak s njegovim odlaskom nema nikakve veze. On je znao da se mi jednoga dana planiramo vratiti u Ameriku. Kada smo s njim razgovarali o tome, on je to odobravao. Nije mu bilo drago što će mu unuka i kći živjeti preko oceana, ali on je uvijek ponavljao da se moramo vratiti u Ameriku jer da ovo životarenje kod nas u Hrvatskoj nema smisla. Često je isticao kako je ponosan na sina Matiju koji mnogo nastupa u inozemstvu, a rado je naglašavao da se ljudi ne smiju zatvarati u male, skučene granice. Granice je, u svakom smislu te riječi, Arsen prezirao – prisjeća se Alen Slavica kojem ponestaje riječi kad opisuje koliki je gubitak nastao u njegovoj obitelji preranom smrću Arsena Dedića.

Ostala velika tuga

– Sandra je izgubila tatu, ali ostala su joj sjećanja na lijepe trenutke, familijarne skupove za Božić, Uskrs, druženja u Šibeniku. Ema je ostala bez oba svoja dida, Arsena i mog tate Bucija. Obojica su je obožavali. Ja sam ostao bez voljenog tasta, a svi mi, koji smo voljeli Arsena, nikad nećemo moći prežaliti to što ga više nema među nama. On je bio nenadoknadiv na ovim prostorima. Rijedak. Neponovljiv – kaže Arsenov zet.

izvor:jutarnjilist

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.