Antonija Mišura cijeli je život u profesionalnom sportu, proglašena je najljepšom sportašicom svijeta, a unatoč svemu ostala je skromna i jednostavna cura. U to smo se uvjerili u šibenskom Solarisu gdje nas je simpatična 26 – godišnja košarkašica dočekala u sportskom izdanju te nam dala priliku da zavirimo u njezin privatni svijet, život u Francuskoj, ženske slabosti, odnos sa zaručnikom, magistrom ekonomije Markom Sandrićem s kojim će se vjenčati u rodnom Šibeniku
Story: Skoro dvije godine živite u Francuskoj gdje igrate za košarkaški klub Toulouse Métropole Basket. Ulovili smo vas u Šibeniku gdje ste došli na nekoliko dana. Kojim dobrom?
Čim mi završi sezona kupim svoje stvari i idem kući. Ne kaže se bezveze da gdje god da odeš, uvijek se vrati doma. Uskoro mi počinju pripreme za europsko prvenstvo, tako da mi je dobro došao predah.
Story: Što prvo napravite kad dođete u Šibenik?
Prvo odlazim na obiteljski ručak, i tada se sastanem sa sestrama, tetom, i ostalim članovima obitelji. Jako mi nedostaje domaća juha koju nikad ne skuham kao moja mama. Jednostavno obožavam biti u krugu obitelji, to mi je najdraže. Poslije toga nađem se sa prijateljima.
Story: Već ste dvije sezone proveli u francuskom Toulouseu. Kako vam je ondje? Jeste li se naviknuli na drugačiji mentalitet?
Ne mogu se požaliti. Ljudi su me stvarno prihvatili, a boravak ondje mi olakšava to što kad dođem, jednostavno prebacim film. To mi je kao drugi dom. Osjećam se domaće. Ljudi su ugodni, jedino što ne pričaju baš engleski pa mi je malo teže komunicirati. Uvijek će pokušati pomoći, i to cijenim.
Story: Kako vam izgleda tipičan dan u Toulouse?
Oko deset ujutro odradim trening, i u teretani i u dvorani. Kući dođem oko 14 sati, ručam i trčim na drugi trening u 17 sati. Nakon svega dođem kući umorna, pogledam film i idem spavati.
Story: Što vam se sviđa od njihovih specijaliteta?
Tapasi sa svim i svačim su super, pašteta od patke s raznim marmeladama. Obožavam njihove sireve, a i popiti malo crnog vina. Što prije nikad nisam običavala. Dobro je za krvnu sliku.
Story: Spomenuli ste da ste kao i većina žena zaljubljeni u odjeću. Jeste li što naučili od Francuskinja po tom pitanju?
Nisu me baš inspirirale za oblačenje. Po meni se Hrvatice puno ukusnije odijevaju. Francuska je puna lijepih žena i dobro odjevenih, ali meni su Hrvatice najljepše. Mislim da sam realna.
Story: S vama u Toulouseu živi vaš zaručnik Marko Sandrić. Kako se snašao ondje?
Super. Također igra košarku za njihovu treću ligu, što se ne može mjeriti s našim uvjetima. Jako je zadovoljan s organizacijom kluba, čak igramo u istoj dvorani. Da smo htjeli bolje, ne bismo uspjeli. Malo mu je teže pronaći neki drugi posao jer trebaš dobro pričati francuski. Marko je magistar ekonomije, vjerujem da bi se snašao brzo, ali prvo mora naučiti jezik. Na čemu i radi jer ide u školu.
Story: Jeste li postali romantičniji otkako živite u Francuskoj?
Ni Marko ni ja nismo baš romantični, patetični tipovi. Ne patim na svjećice, latice ruža. Dovoljno mi je da navečer nakon cijelog dana budemo jedno blizu drugoga.
Story: Ipak je li bilo romantike kad vas je Marko zaprosio? Kako je to izgledalo?
Zaručili smo se prije dvije godine u Zagrebu. Odsjeli smo u hotelu Westin, i nakon jednog ručka kad smo se vratili u sobu na stolu je bio neki dar. Kraj njega je pisalo: ‘Draga gospođice Mišura hvala vam što ste u našem hotelu, veliko nam je zadovoljstvo zbog toga. Uživajte’. I u potpisu je pisalo direktor hotela taj i taj. Meni je to bilo slatko, uzela sam dar i počela šuškati kutijicu. To uvijek radim. Kad sam je otvorila vidjela sam Markovu i svoju fotografiju, i pomislila da nas netko možda prati. Ispod fotografije našla sam pismo koje mi je Marko napisao. Prekrasno, napisano iz duše. Čak sam i zaplakala. Na kraju je pisalo: ‘Hoćeš li se udati za mene?’. U drugoj kutijici našla sam prsten. To je tako bilo jednostavno i prekrasno. Kako ću ga odbiti nakon toga?
Story: Zbog čega ste se zaljubili u Marka?
Znamo se od malih nogu, a još smo i generacija. Zajedno smo trenirali košarku, igrali smo jedno protiv drugog. Dugo smo bili prijatelji, tek poslije smo postali par. Uvijek zahvaljujem Bogu što mi je Marka poslao u život. Ne bih ga mijenjala za ništa na svijetu.
Story: Vjenčat ćete se u Šibeniku?
Naravno, pa nema smisla ići dalje od svog mjesta. Sve imamo tu, još je naš rodni grad. Ne može bolje.
Story: Kako ste zamislili proslavu?
Neće biti prevelika svadba, ali bit će dosta mladih ljudi tako da će biti veselo. Od glazbe će biti svega, a najviše domaćih pjesama. Na njih se najviše isplešem.
Story: Jeste li nabavili vjenčanicu?
Nije još gotova, šijem je po svojoj zamisli. Ali ne smijem vam sad baš sve otkriti.
Story: Uspješna ste košarkašica. Jeste li se oduvijek htjeli baviti sportom?
Pošto sam počela trenirati već s deset godina, ovaj put mi se otvorio. I nikad nisam požalila što sam ga odabrala. Zahvaljujem se Bogu što mi je dao talenta. Zahvaljujući sportu prije sam sazrila, proputovala svijeta, što danas ne bih imala priliku s nekim drugim poslom. Puno je prednosti u sportu, i svakome bih savjetovala da se njime bavi. I zbog raznih ljudi koje sam upoznala, nekih drugih pogleda na život. Nekako si ispunjeniji. A ako i nisi talent za sport, vjerujem da je svakom čovjeku dano nešto posebno. Samo to mora otkriti i izgraditi.
Story: Kako se nosite s teškim situacijama? Što vas vodi?
Moj otac je bio u Domovinskom ratu, i ratni je invalid. Iako je doma ima troje male djece, moje sestre i mene, riskirao je život. To nije bilo lako. Hvala Bogu, sve je dobro prošlo. Kako sam imala samo tri godine, nisam bila svjesna što nam se događa. I bolje da je tako. Cijela moja obitelj dosta je religiozna i uvijek kažem da sve što nam se događa je s nekim razlogom. Bilo dobro ili loše. Nikad mi ne padne dobro kad je nešto loše, ali si ponavljam da je to sigurno iz nekog opravdanog razloga. Nisam najveći optimist na svijetu, i mislim da je to nemoguće. Najvažnije se regenerirati nakon teških situacija. Kroz život me vodi misao da stvarno sve što čovjek hoće i želi, može ostavriti. Samo je razlika koliko je tko ustrajan. Najveća su mi podrška roditelji i dvije sestre. Jako puno razgovaramo. I naravno moj Marko koji je uvijek uz mene.
Story: Planirate li neko putovanje sa svojim Markom, gdje još niste bili?
S Markom bih voljela otputovati još u New York, jer još nisam bila u Americi. To mi se čini jako uzbudljivo i zanimljivo putovanje za nas dvoje, i svi prijatelji su nam rekli da ondje moramo otići. Već vidim da će nam biti nezaboravno putovanje.
Story: Gdje planirate putovati za medeni mjesec?
Na jedan jako lijepi otok, neću otkrivati koji, neka ostane mala tajna. Bit će to čisti odmor uz sunce i more …
Story: Što za vas znači idealan život?
Po meni idealan život ne postoji. Najvažnije mi je da sam živa i zdrava, da živim u krugu svoje obitelji, ljudi koje volim i dragih prijatelja. Trebamo biti svjesni da dok imamo zdravlje u životu, imamo sve!
Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju Storyja
IZVOR: story.hr
