Darko iz Knina je skoro umro od debljine: ‘Nisu me mogli izvagati ni stočnom vagom’

Instagram

Darko Botić rođen je 1985. godine u Zenici, a devedesetih, u jeku rata, doselio se u Hrvatsku. Po čemu je Darko tako poseban? Po tome što je skoro umro od prekomjerne debljine, a onda je napravio nagli zaokret, smršavio i sada vodi online tvrtku preko koje savjetuje klijente diljem svijeta kako održivo smršavjeti. On je pravi primjer da se može ako se hoće, piše Slobodn Dalmacija.

– U Hrvatskoj sam živio do 2013. godine. Koncem te godine sam se oženio, proslavio zadnji Božić u Hrvatskoj, a Novu godinu sa ženom dočekao u Švedskoj. Početak 2014. ujedno je predstavio i potpuni restart života u predgrađu Göteborga, života koji je od prvoga dana konzistentno progresivan.

Trenutno sam u situaciji da se svakoga dana budim sa smiješkom na licu i da radim ono zbog čega smo inicijalno i odlučili napraviti ogroman rizik i doći ovdje, ono čime se želim baviti do kraja života.

Dakle, ono o čemu pričamo sada – radim kao profesionalni trener primarno fokusiran na pretilost i skidanje kilograma, premda ne odbijam klijente s drukčijim spektrom ciljeva ako se dotični pokažu osobom spremnom na promjenu. Moj rad s klijentima se temelji ne samo na osobnome iskustvu, nego i na kontinuiranoj profesionalnoj edukaciji baziranoj na znanstvenim dokazima i zadnjim istraživanjima.

Sada savjetujete ljude kako da zdravije živite, a i vi ste imali problema s težinom. Kako je tekao vaš put?

-“Problem s težinom” je krajnje blag opis. Imao sam problem s morbidnom pretilosti, koji je bio kulminacija velikog unosa hrane i manjka fizičke aktivnosti tijekom cijelog života.

Do razine kada sam se doslovce pomirio s time da ću umrijeti, budući da sam imao teške napadaje panike koji su se manifestirali u obliku fizičke boli u abdomenu i prsima, i kada nisam bio u stanju normalno disati. U veljači 2010. godine sam se našao na prvome katu kuće, na vrhuncu napada. Hitna pomoć je bila beskorisna jer me nisu mogli prenijeti do vozila.

No u trenutku kad sam samome sebi rekao da je ovo kraj i da sam kriv za sve, osjetio sam olakšanje, i zatim prvi udisaj.

Pola sata kasnije stanje se normaliziralo i sutradan sam već bio na putu u Zagreb, u kliniku specijaliziranu za pretilost. Cijeli život sam si okrenuo naglavačke u idućih 24 do 48 sati.

Koliko ste imali kilograma, a koliko ih imate sada? Opišite mi malo detaljnije vašu transformaciju.

– Kada sam došao u Zagreb, u klinici me nisu mogli izvagati ni izmjeriti, iz razloga jer nisu imali metar koji je mogao obuhvatiti obujam moga struka i bokova, ni običnu vagu koja me mogla izmjeriti.

Alternativu koju su imali bila je u obliku nekakve stočne vage usred čekaonice, na koju sam pred 15-ak ljudi stao i koja je na čuđenje svih išla iznad maksimalne kilaže od 180 kg.

U tom sam trenutku samo osjetio suze na obrazima, od srama i ljutnje na samoga sebe. Taj isti dan sam sjeo na vlak, vratio se kući u Knin i telefonirao Jadrana Damjanovića, vlasnika tada jedine teretane u gradu. Sutradan sam se s njim i njegovom ženom Injom našao na sastanku, razradili smo opći plan prehrane i treninga, dobio sam generalne savjete za početak i u njihovoj teretani CroGym počeo topiti salo tog istog tjedna.

Svaka moja priča o transformaciji nekako počinje s njih dvoje. Nevjerojatno je teško opisati osjećaj kada kao jedna od najdebljih osoba u državi uđete u teretanu čiji su vlasnici renomirani i respektirani natjecatelji i profesionalci u svijetu bodybuildinga.

Još je fascinantniji osjećaj znati da od prvog dana imam konstantnu podršku dvoje ljudi čiji sam rad i disciplinu u usavršavanju vlastitog fitnessa i fizičkih mogućnosti percipirao kao nešto što me asociralo jedino na motivacijske montažne scene iz kultnih akcijskih filmova.

Trenirao sam na sve moguće načine, premda je dizanje utega bila jedina konstanta u mojim režimima. Imao sam neopisivu želju da se guram do granica izdrživog, na dnevnoj bazi. Trenirao sam duže od ikoga, iako sam bio najslabiji i fizički najmanje spreman u odnosu na svakog drugog člana teretane. Dani odmora su bili dani napornih kućnih treninga. Nisam mogao stati.

Gubitak kilograma je u 2010. bilo ekstremno teško zaustaviti. Međutim, budući da sam bio u strahu da me ne zatekne problem viška kože, odlučio sam usporiti proces, educirati se o prehrani koja je primarno ciljana na izgradnju mišićne mase. Teški treninzi su se nastavili, međutim konstantno sam evoluirao, bio sam pametniji, oprezniji, i imao sam specifične ciljeve.

Jedan od tih ciljeva se zbio kao posljedica konzistentnog treniranja i brojanja kalorija u rasponu od četiri godine. Mislim da sam više ponosan na činjenicu da u četiri godine nisam propustio ni jedan planirani trening, nego na fizičku transformaciju.

Sa 180+ kilograma sam došao na 93 kilograma, međutim zbog oštećenog metabolizma tu formu nisam mogao održati jako dugo jer sam bio na izuzetno niskom kalorijskom unosu.

Jeste li s režimom nastavili i u Švedskoj?

– Dolazak u Švedsku je bio ekstremno stresan. Četiri mjeseca sam proveo pod enormnim pritiskom da se zaposlim; nisam spavao, nisam se normalno hranio, nisam imao vremena za trening. Izgled i zdravlje nisu bili prioritet. Ono što se dogodilo u ta četiri mjeseca je da sam s 93 kilograma došao na gotovo 130.

Ali, iskoristio sam to u krajnje pozitivnu svrhu – popravak metabolizma i povećanje faze kalorijskog održavanja procesom “obrnute dijete” – proces u kojem postepeno, minimalnim koracima, izlazim iz platoa kalorijskog deficita. Pokušat ću pojasniti: imati 93 kilograma i održavati tu kilažu na 1100 kalorija dnevno je apsurdno nezdravo i nemoguće.

Ovo se dogodilo zbog rapidnog gubljenja kilograma i činjenice da moj metabolizam nije imao vremena adaptirati se postepeno, nego je konstantno bio usporavan kalorijskim deficitom (veća potrošnja nego unos energije).

Sada, kada dosegnem plato koji mogu probiti jedino smanjenjem unosa kalorija i povećanjem cardio vježbi, dijetu okrenem na način da se neko vrijeme zadržim u fazi održavanja (stagniranja) i lagano dodajem kalorije u minimalnim povećanjima dok ne počnem dobivati kilograme.

Tada se vraćam kalorijskom deficitu do željenog cilja i postepeno (ekstremno sporo) oporavljam metabolizam i povećavam razinu kalorijskog održavanja.
Počeo sam mršaviti ekstremno sporo i ponovno raditi na izgradnji mišićne mase. Trenutno sam u fazi kada variram od 100 do 113 kilograma, ovisno jesam li u fazi “rezanja” (gubljenja kilograma) ili kalorijskog suficita u cilju izgradnje mišićne mase.

Volio bih spomenuti da se nikada nisam bolje osjećao u vlastitoj koži, da nikada nisam bio fizički spretniji i jači, čak ni u periodu kada sam imao 93 kg, što naizgled djeluje kao moja najbolja forma, priča za Slobodnu Dalmaciju.

Ostatak teksta pročitajte OVDJE.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.