“Nisam ona koju želiš sada, već ona koju ćeš kasnije trebati…Nikad neću zaboraviti tebe, svoju prvu pravu ljubav. Zajedno smo činili divne stvari, svi su nam mogli zavidjeti na sreći. Bili smo mladi i nepromišljeni, što se kasnije pokazalo i našim najvećim greškama.
Kad pomislim na pravu ljubav, riječi koje mi padaju na pamet su stabilna sreća, empatija i obaveza jedno prema drugom. Kad smo mladi, osećamo se nepobjedivo i mislimo da se baš sve može dogoditi. Kao da posjedujemo moć da sve pokrenemo.Nažalost, pravi život ne funkcionira tako.
Pronašli smo jedno drugo u nezgodno vrijeme, na nezgodnom mjestu. Stvarnost je da ponekad upoznaš onog pravog u pogrešno vrijeme. Očaj ni izbliza ne opisuje moje osjećaje nakon našeg rastanka, a shvatila sam da je okrivljavanje tvoje nezrelosti zapravo nezrelo od mene. Zrelost dolazi nakon što smo iskusili svijet. Nisam mogla biti ljuta što smo oboje morali još toliko toga proći. Neke ljubavi mogu biti osuđene prije nego počnu.
Ne želiš preveliku bliskost sa nekim jer to donosi previše toga o čemu se mora misliti. Kasnije ću se pozabaviti sa tim, kažeš sam sebi. Jednog dana ćeš saznati da te površne stvari ne mogu spasiti, ali ljubav može. Osjetit ćeš potrebu, napokon se otvoriti nekome i nećeš se bojati onog što ona vidi u tebi.
Jednog dana bit ćeš spreman na sve te stvari. Ne samo da ćeš ih trebati, već ćeš ih željeti. Međutim, tada vrijeme neće biti na našoj strani. Kad dorasteš tim stvarima, ja ću već biti sa nekim drugim. Ako nam se putevi sretnu jednog dana, poželjet ću ti sreću i sa sjetom se prisjetiti naše ljubavi”.
Pismo kolumnistkinje Elite Dailyja.
