Nekadašnja Miss Universe Dalmacije

FOTO Pletiva Jelene Petković oduševljavaju: ‘Moja kći Roza zarazila me ovom vještinom’



Foto: Jelena Petković/privatni album

Nekadašnja Miss Universe Dalmacije Jelena Petković ponovo je zakoračila na modnu pistu, no ovog puta kao dizajner. Naime, Jelena je na Zagreb Fashion Destinationu predstavila svoju prvu kolekciju pletenine, a nama je ispričala kako je počela njezina ljubav prema pletenju i od koga je naučila osnove.

– Počela sam plesti prije točno godinu dana. Kad je imala 5 godina, Roza, moja kćer, zainteresirala se za pletenje prstićima koje je savladala u Waldorfskom vrtiću. Njezina ushićenost, razigranost i neopterećenost zarazile su i mene. Zahvaljujući youtube tutorijalima počela sam eksperimentirati s različitim tehnikama, vunenim pređama i to je postao neki pravac koji je odredio ovo moje eksperimentalno stvaralaštvo. Inicijalno, htjela sam joj isplesti džemper, da joj ostane uspomena na to zajedničko iskustvo. Vrlo brzo je postalo jasno da neću stati samo na jednom jednom komadu – počinje Jelena.

Predstavljanje kolekcija u Zagrebu bilo je za nju nadrealno iskustvo.

– Tada sam prvi put, na jednom mjestu i na drugima mogla vidjeti koliko toga sam napravila u tom kratkom periodu s dvije igle iz niti vune ili konca. Dobila sam priliku da ispričam priču na velikoj pozornici, uz profesionalne modele i postavim je točno onako kako ja to osjećam i želim – kaže.

Krenula je s kapom, a već idući predmet bio je džemper.

– Imala sam silnu želju da se okušam odmah u nečem konkretnijem i nečemu što bih voljela nositi. S pletivom uvijek imam stanoviti problem. Naime, jako volim pleteninu, ali ona ne voli moju konstituciju. Visoka sam, imam široka ramena i sve što pronađem izgleda kao da je posuđeno od mlađe i mršavije sestre. Patila sam za tom pleteninom u koju se mogu uvući i osjećati sitno. Za živim bojama, neobičnim krojevima. Kad sam hakirala sustav na taj način da pletem plohe te tako dobijem materijal koji potom krojim kako mi odgovara, krenula je i moja hiperprodukcija – priča nam Jelena.

Moda je uvijek bila dio njezinog života, a teško se odlučuje između šetanja po modnoj pisti i kreairanja.

– Pamtim da sam kao malena djevojčica bila silno obuzeta odijevanjem i taj interes je ostao značajan kroz život. Oduvijek sam bila buntovna i svojeglava oko toga što želim obući i kako se pritom želim osjećati. Interesiralo me i kako to rade drugi. Naš stil mnogo govori o nama samima i tome što nas je oblikovalo. Kakvu glazbu smo slušali, koje časopise smo čitali, izložbe i gradove posjetili, kome smo se divili, kakav život vodimo. Sve je nekako sažeto u toj kompilaciji. Za mene nema dobro i loše. Ima ono što mi je više ili manje blisko. Kako vi kažete, biti na sceni, iako sam u ulozi manekenke i modela na njoj bila vrlo simbolično, nije nikada za mene bilo do kraja ugodno iskustvo. Voljela sam taj dio priprema za reviju, upoznavanja sa odjećom, zamislima, ali imala sam uvijek neki neopisiv grč i nisam se znala potpuno opustiti. S druge strane, u cijelom ovom procesu sam istinski uživala i prije i tijekom i poslije i bila sam vrlo opuštena, iako je izazova mnogo. Naime, kada javno izlažete svoj kreativni rad to je jedna vrsta ogoljivanja pred publikom i čini vas ranjivima. Uoči revije se dogodi puno preispitivanja, kreativnih nedoumica, organizacijski je to za jednu osobu velik zalogaj. Osim toga, sama pletem sve modele. Međutim motivacija za ostvarivanjem vlastite zamisli je fantastičan vjetar u leđa – objašnjava.

Pletenje može, ali i ne mora biti ‘skup sport’, ovisno iz kojeg kuta gledamo. Kvalitetan materijal i ručni rad preduvjet su za dugovječnost odjevnog komada i čine ga osobitim, unikatnim.

– Ja još uvijek nosim puno maminih pletiva, a vjerujem da nisam jedina. Skup sport svima nama jest činjenica da gotovo pa uopće ne proizvodimo vunene pređe (vunu za pletenje) u Hrvatskoj, a vunu, koja je teško ‘razgradiva’, bacamo u okoliš. Voljela bih da smo savjesniji po tom pitanju. Bila sam nedavno u Lisabonu i oduševila se kako još uvijek njeguju tradiciju ručnog rada od početka do kraja: od proizvodnje vune, preko prodaje, do toga da nije neobično u središtu grada nabasati na dućane u kojima se istodobno prodaju i izrađuju tapiserije i slične rukotvorine – kaže Jelena koja svaku kreaciju radi bez ‘predumišljaja’ i nikad ne zna gdje će je proces odvesti.

Planovi za budućnost su joj – čisti ‘flow’.

– Puno ih je, ali i nema ih. Puno ideja mi se vrti po glavi, ali nemam nikakav imperativ niti zakucani cilj. Čisti flow. Želim i dalje uživati u ovoj ili sličnoj vrsti kreative i biti okružena ljudima koji razumiju taj impuls, dijele ga, prepoznaju ga i vole – zaključuje Jelena.

 

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.