Nina Kraljić danas na tvrđavi Barone od 21.30 donosi dašak romantike u pratnji svog Quarteta kojeg čine Miroslav Gugić s kojim je njena avantura i krenula, zatim Matej Milošev na violončelu kojeg je upoznala na koru crkve pjevajući Ave Mariu po narudžbi jednog dragog para na dan njihova vjenčanja, a Matej je svirao u njenoj pratnji. I na kraju Marko Šturman multiinstrumentalist koji u ovom slučaju svira udaraljke, frulicu i pjeva prateći vokal.
Očekuje vas uobičajena formula world music žanra koji sadrži filmsku glazbu, etno i pop pomiješan u jedno. Bit će tu etna, pjesama sa njenog albuma i poznatih covera u Nininom stilu, a ona je pred koncert za Šibenski portal otkrila brojne zanimljivosti o svojoj glazbenoj karijeri.
Na ovakvim koncertima puno improvizirate tako da su izvedbe uvijek nekako jedinstvene, a vjerujemo da nas takvo nešto očekuje i večeras?
– Svakako. Uvijek pokušavam dati neki novi komad sebe. Prilagodim se ambijentu, publici, mom danu. Svaki dan je nešto drugo pa tako i osjećaj kroz glazbu. S razlogom se kaže da je glazba terapija. Volim prirodnost pa makar i čudnu samo da se osjeti da netko ne laže da je nešto što nije. Bez obzira što smo na pozornici, to ne znači da smo u lažnoj ulozi, samo da smo izloženi pogledu. Ništa više – priča nam Nina kroz smiješak.
Prošle godine si objavila pjesmu ‘Negdje’ na našem, ali i na hebrejskom jeziku. Odakle taj izazov i je li teško pjevati na tom jeziku?
– Strašno volim multikulturalnost koju glazba pruža. I poruku da je jezik samo jedan mogući način izražavanja. Ne moraju svi razumjeti tekst da bi razumjeli što poručuješ. Negdje je pjesma inspirirana hebrejskim pa nam je bilo logično probati napraviti ‘autentičnu’ verziju’ – govori.
Uzor ti je Ofra Haza, hoćeš li pjevati neku njenu pjesmu?
– U cilju je, ali još uvijek se ne usudim – kaže Nina.
Na tvom debitantskom albumu je pjesma koja ima i veze sa Šibenikom. Naime, sa Matijom Dedićem u Šibeniku si snimila pjesmu ‘Što te nema’. 8 minuta i 30 sekundi čistog užitka za uši snimili ste iz prve?
– Ako se dobro sjećam imali smo samo dva tejka; dakle iz druge. Ono što mi se najviše svidjelo je što smo pristupili svemu sa improvizacijom. Nismo se namjerno htjeli dogovoriti kako ćemo početi ni kako ćemo završiti. Sve je bilo samo moment i zajedničko slušanje. Nešto najdivnije. Predivno iskustvo – objašnjava Nina u jednom dahu.
Od koga si naslijedila dar za pjevanjem?
– Ne znam. Zaista –
Jedna si od rijetkih pjevačica koja kad pjeva izgleda nam kao da si na nekom drugom svijetu, svojoj publici prenosiš svu tu emociju. To je i čini nam se najvažnija stvar u tvojim pjesmama?
– Drago mi je da se osjeti da mi je prijenos emocije najbitniji. Ne vidim poantu umjetnika ako nešto ne kanalizira i ako se drugi ne mogu nešto kroz umjetnost zapitati, naći u sebi ili osvijestiti. Za mene je pjevanje psihologija. – pojašnjava Nina pred večerašnji nastup.
The Voice, Eurosong… koliko ti je važno sve to u karijeri i kako sada gledaš na to razdoblje?
– Ubrzani tečaj u poslu. Pjevanje je jako mali dio njega. Puno toga je prilagodba drugim ljudima, poduzetništvo, inicijativa, znati reći ne, rješavanje problema itd. Svakako sam puno naučila i otvorila su mi se mnoga vrata, a i vidjela sam dosta svijeta – govori Nina.
Što bi poručila mladim ljudima koji bi se htjeli prijaviti na takva natjecanja?
– Da se slobodno prijavljuju i zanemare negativne priče poput tzv. traženja brzinske slave. Svatko pametan zna da izložiti se javnosti je potrebno nevjerojatno puno vjere u sebe, predanog rada i samopouzdanja – poručila je za kraj.
Napomenimo i to da je na Stranu B ulaz slobodan za članove Kluba prijatelja šibenskih tvrđava i posjetitelje s važećom dnevnom ulaznicom.
(FOTO: Sanja RedCat Baljkas)
