Vrijeme donosi promjene u svim aspektima života, pa tako i u modnoj industriji. Prije stotinjak godina odjeća je bila stvar prestiža, nije se kupovalo kao na traci, a ‘nedjeljno odijelo’ je imalo smisla. Danas, danas je svaki dan nedjelja u modnom smislu. Odjeća je postala pristupačna, čak i jeftina. Dok je nekad kupnja majice i hlača iziskivala financijske i psihičke pripreme, sad uz pecivo kupimo i hlače, često i u istom dućanu budući da su brojni trgovački lanci prehrambenih proizvoda postali i modni, pa tako zauzimaju eter reklamama. Klonovi su zavladali ulicama, svi se povučemo za nekim trendom i ono što smo prije deset godina rekli da ne bi nikad stavili na sebe, sada nam zauzima pola ormara.
Naša sugovornica, Maria Krnić, je modna dizajnerica koja je tom problemu doskočila – sve što kupi u dućanu, ona redovito prekraja jer ništa nije dovoljno dobro kao što je to ona zamislila u svojoj glavi.
Danas, kada se odjeća proizvodi u abnormalnim konfekcijskim količinama, kada je moguće obući se od glave do pete za manje od dvije stotine kuna, mi smo provjerili kakvo je stanje na modnoj sceni u Hrvatskoj, može li se živjeti od toga I kakva je ponuda i potražnja.
Možeš li nam reći nešto o sebi? Tko se krije iza modne marke ‘Maio’ ?
‘Maio’ je Maria Krnić, 25 godina, šibenčanka sa završenom Talijanskom školom mode i dizajna Callegari. Završila sam smjer za Modni dizajn i modnog stilista odjeće s marketingom. Trenutno sam uzela kratku pauzu u ovom pogledu kao odmor od učenja, a i zavelo me ljeto i more. Radim kao voditelj u trgovini NKD.
RADIM ONO ŠTO VOLIM
Kako je počela tvoja priča sa modnim dizajnom?
Dizajnom se bavim od malena, sama sam naučila šiti, od malih torbica sve do maturalnih haljina . Zatim sam odlučila raditi i završiti ono šta volim, a to je moda. Na modu gledam sa umjetničke strane, nešto kao ‘haute couture’ modne revije, kreiranje i šivanje jer, primjerice, obične majice sa printom su mi dosadne.
U programu osposobljavanja, u sklopu škole koju sam pohađala – Modni stilizam, nominirana sam za najbolji završni rad .
Inspiraciju za svoj završni rad pronašla sam u četrdesetim godinama prošlog stoljeća. Ratno vrijeme koje je donijelo sa sobom egzistencijalne probleme i neimaštinu istovremeno je potaknule ljude na kreativnost. To je osnovna ideja kojom sam se vodila tijekom stvaranja kolekcije ‘Light / Red in the dark’ čije marionete nose crveno jer prkose tami, a prikrivenim seksipilom prkose vremenu u kojem su ženski atributi eksploatirani do krajnjih granica.
Kome je namijenjena tvoja odjeća, kada je kreiraš imaš li neku predodžbu za koga bi bila ta odjeća?
Nema neke posebne tajne koja me inspirira, inspiracija jednostavno dođe sama od sebe. Prva skica kolekcije niti malo ne nalikuje završnom radu i upravo to je ono šta najviše volim . I onda kad se napokon pronađem, ideje samo izlaze.
Moja odjeća je namijenjena curama sa stilom, pomalo alternativnijima, a to je nešto s čime se jednostavno rodiš i sve šta staviš na sebe znaš pokazati na jedinstven način ,točno onako kako je to bilo u mojoj glavi kada sam to izrađivala. Materijal kupujem kako u Šibeniku tako i preko interneta. Kupim dva, tri jednobojna materijala i onda to spajam, improviziram prije svega.
Odjeću trenutno ‘izlažem’ na Facebook stranici, a za budućnost imam planove za koje se nadam da će se uskoro ostvariti.
ZARADITI SE MOŽE
Može li se danas živjeti od tog posla ili on prije svega predstavlja hobi sa dodatnom zaradom?
Smatram da se od toga može živjeti ali samo ako je osoba spremna na puno rada i truda jer bez toga nema uspjeha. Ništa ne dolazi samo od sebe, čovjek se treba potruditi da bi uspio u onome što radi. Kada ljudi jednom prepoznaju tvoj rad i kvalitetu, uvijek će se vratiti.
Što sve obuhvaća tvoja kolekcija, jesu li to samo odjevni predmeti ili i modni dodaci?
Šivam sve, ali moj favorit i ono što najviše volim su torbe.
Crtanje mi je draže od šivanja, redovito crtam stvari koje je meni gotovo nemoguće sašiti jer za te instalacije ipak treba iskusna krojačka ruka.
Kako si rekla, odjeću šivaš za osobe sa stilom, a što je s tobom, nosiš li ti svoje kreacije?
Nosim, naravno. Sve ono što vidim ili kupim u dućanu, nije mi dovoljno dobro za mene tako da redovito sve prekrojim. I dosta odjeće poklanjam svojim prijateljima, jer mi je ‘gušt’ razveseliti ih, nikad im ne bih naplatila.
COPY PASTE ŠIBENČANKE
Tvoj stil nije ‘ukalupljen’, a što bi rekla kakav je stil Šibenčanki?
Kad spominjemo stil Šibenčanki, ne mogu ga točno precizirati jer ima svega – od ‘copy-paste’ do onih koje osmisle sve do zadnjeg detalja, a njima se posebno divim i cijenim njihov modni izričaj.
Ne bih sad mogla poimence izdvojiti nekoga, ali na svjetskoj razini volim Gwen Stefani, dok bih među Hrvaticama izdvojila Petru Nižetić.
Koliko je teško naučiti šivati za nekog amatera primjerice?
Uvijek bih preporučila tečaj, bitno je samo imati volje. Ja sam naučila šivati , neke dodatne cake mi je pokazala teta koja se inače bavi šivanjem da mi malo olakša. Sama sam sašila dvije vjenčanice i za njih mi je trebalo dosta strpljenja, ali nema ljepšeg osjećaja nego vidjeti osmijeh na licu zadovoljne mladenke. Znaš da se svaki trudi isplatio i velika je stvar biti dio najposebnijeg dana jedne žene.
Second hand dućani su postali hit u modnom izričaju zadnjih godina? Što ti misliš o njima, kupuješ li tamo?
Znam da je to super mjesto i da ljudi nađu odlične komade, ali ja sam iskreno tri puta ušla u second hand shop i uvijek kažem da bih trebala češće ih obilaziti, ali kako i sama radim u dućanu, ne volim ići po onima u kojima se moram dugo zadržati, tako da ovaj vid šopinga vidim kao naporan.
