Mladi Francuz u Šibeniku: ‘Dugo sam se navikavao na vaš ‘pomalo’ stil života’

U okviru programa međunarodne razmjene mladih ‘Eurodysse’, u koji se Šibenik uključio 2012. godine, niz mladih Šibenčana dobilo je priliku otići u inozemstvo na stručno i jezično usavršavanje, a što je najvažnije, po jedno novo i posebno životno iskustvo. Isto tako, i mladi iz inozemstva posljednje tri godine za praksu rado biraju Krešimirov grad, a među njima je i naš sugovornik, 21-godišnji Thomas Cambier. Thomas je diplomirani kuhar koji je iz Francuske u Šibenik preko ‘Eurodyssea’ prvi put stigao prošle godine i zadržao se nekoliko mjeseci. Tada su mu boravak, smještaj, hrana te profesionalno i jezično usavršavanje nekoliko mjeseci bili osigurani, nakon čega je produžio svoj boravak na još tri mjeseca o vlastitom trošku. Ove godine se opet odlučio vratiti i u Šibeniku – raditi.

TETA JASA ZNA SVE

Iako, po dolasku, nije bio siguran hoće li u pronalasku posla imati sreće, Thomas je vozio 14 sati nadajući se najboljem. Srećom, punu je potporu u svemu što mu je bilo potrebno, imao u Jasenki Ramljak i njenom sinu Ivanu koji su ga, između ostalog, spojili i s vlasnikom restorana Pellegrini, a koji mu je, bez puno razmišljanja, odlučio dati priliku.

– Iskreno, Šibenik mi se toliko uvukao ‘pod kožu’ da mi Francuska više ne nedostaje. Što je najvažnije, od prvog dana nisam bio sam. Teta Jasenka je žena koja sve zna i koja riješi apsolutno svaki problem, a Ivan i ja u međuvremenu smo postali jako dobri prijatelji. Upravo oni su mi svo ovo vrijeme nesebično pomagali da se prilagodim, učili me jezik i još puno toga. U tom smislu sam zaista imao sreće. Također, ovo sam ljeto radio u Pellegriniu kao pomoćni kuhar i nikad nisam imao boljeg šefa. Rudi je stvarno dobar čovjek, a osim toga, radeći u njegovom restoranu, naučio sam puno kulinarskih trikova, autohtonih recepata i, što je najvažnije, degustirao sam lokalna vina i jela poput pršuta i pašticade – govori nam naš sugovornik, pri čemu moramo istaknuti činjenicu da poznaje podosta riječi hrvatskoj jezika, a većinu toga razumije. Također, tvrdi da navedeno nije jedino lijepo iskustvo koje će odnijeti sa sobom u Francusku.

francuz toma 1

– Statirao sam u filmu ‘Ne gledaj mi u pijat’, Šibenčanke su predivne žene, a oduševljen sam i vašom tržnicom. U Francuskoj, naime, imamo jednu trgovinu voća i povrća koja radi samo četvrtkom. Drugim riječima, ne kupiš li u četvrtak voće i povrće, ostaješ bez ručka do idućeg četvrtka – kroz smijeh nam objašnjava mladi Francuz kojem će, kako nam je otkrio, u sjećanju do kraja života ostati i Hajdukova utakmica. Želja mu je, kaže, opet se dogodine vratiti u Šibenik, a pritom neće propustiti Hajduk. No, jednu situaciju nakon utakmice pamtit će kao negativno iskustvo.

– Na Baldekinu sam svjedočio navijačkoj tučnjavi. Iskreno, nije baš bio ugodan prizor niti osjećaj. Meni je utakmica bila super, bez obzira na to tko je pobijedio. Pitam se zašto i kako se navijači tako ponašaju – iskreno će Thomas, kojeg na kraju pitamo postoji li nešto na što se u Šibeniku nikako nije mogao naviknuti.

‘POMALO STYLE’

– Šibenčani su pristupačni i predivni ljudi. Toliko ste opušteni, ne živcirate se previše. Stalno govorite riječ koju sam dobro naučio – pomalo. Ja u šali kažem da je to ‘pomalo style’. Mi u Francuskoj dođemo u kafić, naručimo kavu, popijemo s mjesta, platimo i idemo dalje poslom. Jednostavno smo previše zaposleni i ne pada nam na pamet sjediti na kavi, a vi…Vi sjedite na kavi po dva sata u komadu. Jedva sam se na to navikao – za kraj će Thomas Cambier koji je u trenutku objave članka, nakon dugih pola godine opet u Francuskoj, ali najavljuje skori povratak.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.