MORANA ZIBAR: Jedina hrvatska lovkinja počastila je Šibenčane pub kvizom

Morana Zibar, poznata hrvatska kvizašica i jedina lovkinja iz poznate ‘Potjere’, prošli je utorak počastila brojne šibenske kvizaše pravom poslasticom. Igralo se finale pub kviza, a prvi put ovog ljeta pun travnjak na rivi podsjetio nas je na prošlo: čak 34 ekipe došle su odmjeriti snage kroz 30 pitanja koja je sastavila Morana.
Na ugodnom piću, simpatičnu lovkinju ulovili smo za razgovor.
Kako je započela vaša kvizaška priča?
Kao mala sam doma gledala staru Oliverovu Kviskoteku i shvatila da dosta toga znam, pa sam čekala da napunim 18 da se mogu prijaviti. Otkad sam navršila tih 18, nema tog kviza na kojem nisam sudjelovala, kad se tim zaraziš nema kraja. Pobijedila sam na jednoj Kviskoteci i na to sam jako ponosna, bila sam na Najslabijoj karici, na Milijunašu sam bila jako brzopleta i pala sam na prvi prag od tisuću kuna, na Sve u sedam sam isto dobila nešto sitno, a na 1 protiv 100 izgubila sam na samom kraju. Kako kad, nekad prođeš bolje, nekad lošije.

morana zibar 3

SAVRŠENA FORMA
Kad ste se zarazili pub kvizovima?
Prvi pub kvizovi pojavili su se u Zagrebu prije nekih sedam godina. Ekipa se slagala polako, u početku su se svi sramili, klasične rečenice ‘ma neću, ja ništa ne znam’, tako da je trebalo neko vrijeme da nađem ekipu. Jako je teško naći ekipu koja je komplementarna u različitim područjima i još k tome, da se ne srami. Kad smo se konačno okupili, počela je velika ljubav, pub kviz kao forma je savršen. Dean Kotiga, recimo, pravi je ovisnik o pub kvizovima, pa kad se ne održavaju, ekipa se skupi kod nekog kući i međusobno se natječu i propitkuju. S druge strane, ja nisam baš tolika ovisnica. U zadnje vrijeme Dejan i ja igramo skupa u jednoj ekipi, dobro smo se posložili jer se nadopunjujemo: ja znam napamet nabrojati djecu Matthewa McConaugheya, a on je u tome ‘truba’, ali zato zna neke stvari koje ja ne znam.
Kako ste završili kao lovkinja?
Prije dvije godine HRT je imao svoju internu audiciju na koju su sami pozvali kandidate koje su imali u bazi kao dobre kvizaše ili za koje su imali preporuku. Radili su odvojeno testiranje za žene i muškarce. Njih je više od 20, a nas smo bile samo tri. Nema puno kvizašica, a pogotovo da uz to žele na televiziju. Prvo smo pisale pismeni test, a onda je bila simulacija potjere. Odlučili su se za mene i super mi je, radim ono što volim, zabavljam se, nekad je malo stresno ali i to je dio posla.
Na koji način održavate mozak svježim? Što vas ide najbolje, što najlošije?
Počela sam raditi kao lovkinja nakon porodiljnog dopusta, kad preko godinu dana nisam čitala ništa osim, tu i tamo, Glorije. Išlo je neko vrijeme dok nisam shvatila da imam puno rupa i da je vrijeme da se to sredi, jer je ipak sve na profesionalnoj razini. Kad navečer ulovim koji sat slobodnog vremena, listam enciklopedije, proučavam malo zastave, periodni sustav, nabavila sam čak i udžbenik biologije za sedmi i osmi razred, pa ponavljam neutrone i elektrone. Inače radim i kao prevoditeljica za televiziju, nađe se dokumentaraca za prijevod, pa i tu nešto naučim.
Društvena područja idu me najbolje, ipak sam to studirala. Književnost, glazba, film, s tim dobro stojim, povijest malo slabije, a najlošija sam u matematici, kemiji i ostalim prirodnim znanostima. Za sport sam mislila da još nešto i znam, ali pitanja budu jako detaljna pa treba i tu izbrusiti znanje.
Zaljubljenica ste u dobru hranu i piće. Kad se rodila ta strast?
Gastronomija je stara ljubav, iako nisam profesionalno u tome. Počela sam bloggati, pa to krene jedno s drugim, sve više učiš, zovu te na vinske tečajeve i razne degustacije. Hrvatska je malo selo pa sam brzo upoznala sve koji se kreću u tim krugovima i s nekoliko njih osnovala sam portal Taste of Croatia, nešto kao hrvatski gastro vodič. To mi je hobi ali na malo višem nivou, istražujem, idem naokolo koliko mogu, družim se i pišem.
Što se zbiva iza kulisa ‘Potjere’?
Najzabavnije stvari vam ne smijem ispričati, ali uvijek nam je jako zabavno. Često bacamo oklade tko će imati najbolji niz točnih odgovora, predviđamo i kakvi će biti kandidati, a i Tarik se kladi s nama. Uglavnom se smijemo i podbadamo jedni druge, ‘pa kako to nisi znao, odakle ti taj odgovor’ i slično. Kod ‘Potjere’ je stvar u tome da moraš jako brzo reagirati, pa se zna svašta provaliti, mozak reagira na različite asocijacije. Jednom sam na pitanje koji je bend nazvan po bolesti crni prišt rekla Black Sabbath, iako je iz aviona bilo očito da je Antraks. Isto tako, nisam se mogla sjetiti ni imena benda Idoli kojeg kući slušam i volim. Mozak jednostavno nekad ne radi pod tim pritiskom da treba što brže ogovoriti, tako da svi znamo bubnuti svašta, i mi lovci i kandidati, ali to često ne znači neznanje nego blokadu ili brzopletost. Ali ima i odgovora na koje sam ponosna, gdje ne znam odakle sam izvukla odgovor.

morana zibar 4
REAKCIJE NA ZNANJE
Imate trogodišnju curicu. Kako reagira kad vidi mamu na televiziji? Kakve su općenito bile reakcije iz okoline?
U početku joj je bilo čudno, ali sad se već navikla. Nadam se da će i ona naslijediti strast prema kvizovima kao i mama pa da ćemo se skupa igrati. Po zagrebačkim pub kvizovima igraju mama i sin u suparničkim ekipama i onda su si ljuti neprijatelji, to zna biti jako zabavno.
Što se tiče drugih, bilo je svakakvih reakcija. U početku su najviše govorili ‘tko je ova, odakle su nju izvukli?’ jer sam bila nepoznato lice, za razliku od, recimo, Mirka Miočića. U principu, najviše mi govore da me vole djeca i starci, njima sam najsimpatičnija. Mirko je, s druge strane, simpatičan svima, a za Deana znaju reći da djeluje malo arogantno.
Kako ste se proveli u Šibeniku? Kakve su Šibenske reakcije na vaš kviz, jeste li ispunili očekivanja Šibenčana i jesu li Šibenčani ispunili vaša očekivanja?

U Šibeniku sam provela dva krasna dana. Za svakoga ponešto, od Aquaparka i Aquariuma do Marende 2, obilaska Tvrđave i pića u Vino&ino. Kviz u Azimutu je prošao iznad svih mojih očekivanja. Super ambijent, atmosfera, gomila ljudi, nitko ništa ne dobacuje i svi zdušno igraju, čista pozitiva… Poslije sam dobila tapšanja i komentare da je bilo baš dobro, valjda nisu lagali. Mislila sam da je kviz dosta lagan, ali izgleda da ipak nije baš bio dječja igra. Puno ih je palo na klasičnim trik pitanjima. Ali teško je sastavljaču objektivno procijeniti. No, Šibenik i okolica znanjem nisu razočarali ni podbacili. Rado ću se vratiti u Azimut, bilo kao sastavljačica, bilo kao igračica.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.