Mnogi roditelji dvoje oko toga koje je pravo vrijeme za kupnju mobitela djetetu.
Često odluka ovisi i o tome ide li dijete samo u školu, ali i koliko je uporno u inzistiranju da mora imati mobitel. Bez obzira na dob u kojoj dijete dobije prvi mobitel, stručnjaci se slažu da im roditelji svakako moraju objasniti sve pozitivne i negativne strane.
– Kupnja mobitela bi trebala biti pojedinačna stvar obitelji i zajednički dogovor roditelja i djeteta. Treba utvrditi razloge kupnje mobitela i procijeniti djetetovu zrelost i odgovornost prema korištenju mobitela.
Opravdani razlog za raniju kupnju može biti iz organizacijsko-komunikacijskih razloga: provjera je li dijete stiglo iz škole i slično – objašnjava profesorica pedagogije i sociologije Mihaela Čunčić.
Kao i svaka važna i nova stvar u životu djeteta, nastavlja Čunčić, tako i početak korištenja mobitela treba započeti razgovorom u kojem će roditelj objasniti moguće opasnosti koje proizlaze iz dane im odgovornosti. Važno je odrediti pravila korištenja mobitela i posljedice njihova kršenja.
– Uz mnoštvo pozitivnih stvari koje mobiteli donose (npr. osjećaj sigurnosti roditelja i djeteta, olakšana komunikacija…), korištenje mobitela donosi čak i više loših stvari. Djeca se uspoređuju u odnosu na marku mobitela, smanjena je mogućnost nadzora roditelja koliko vremena dijete provede koristeći mobitel i na koji način, povećana je opasnost od slanja neprimjerenih poruka i virtualnog nasilja – pojašnjava Čunčić.
Prerano davanje mobitela djetetu lošim rješenjem smatra i doc. dr. sc. Tomislav Franić, voditelj dječje i adolescentne psihijatrije u KBC-u Split.
– Mobitel je sredstvo komunikacije bez kojeg danas ne možemo, no treba ga koristiti s mjerom. Osobno mislim da dijete tijekom prva četiri razreda škole nema potrebe za mobitelom i osobno ne bih prije 11. godine, početka 5. razreda, preporučio mobitel, osim u slučaju veće potrebe. Djeca u prva 4 razreda imaju razrednu nastavu, zaštićeniji su jer borave u jednom prostoru, s jednim učiteljem i čini mi se da potreba za mobitelom nije vrišteća – objašnjava dr. Franić.
Dijete u mobitelu, nastavlja, treba spoznati sredstvo a ne smisao. Problem je kad se upotreba mobitela dovodi do krajnosti i kad kontrola postane nemoguća. Ono što treba naglasiti, kaže dr. Franić, je da je komunikacija verbalna i neverbalna i tu je glavna opasnost vezana za mobitele i virtualni svijet. Oni, objašnjava, pružaju privid komunikacije.
– Komunikacija mobitelom je plošna. U njoj je samo informacija, a nema neverbalnog dijela, koji je 60 posto informacije od sugovornika – mišljenja je dr. Franić.
Učestalim razgovorima mobitelom i boravkom u virtualnom svijetu, gubi se mogućnost čitanja socijalnih vještina, djeca ne stječu sposobnost čitati neverbalne poruke.
izvor:24sata
foto:ilustracija
