Jadranko Hodak niz godina piše satirični blog, široj javnosti postaje poznat nakon objave ‘Topničkih dnevnika’ i ‘Pisma zahvale hrvatskim političarima’ na svom blogu, nakon kojih je slijedila knjiga ‘Obrana i zaštita od gluposti’.
Jadranko Hodak je Bloger Krule , a gore napisani tekst bi više išao uz nekog klasičnog pisca iz čitanke s nabrajanjem : rođen tu i tu,od majke i oca, osnovnu školu pohađao u rodnom mjestu nakon čega upisuje srednju u susjednom selu. Prvu pjesmu napisao u suton 1959, osvojio sve moguće nagrade i priznanja ,a sada djeca moraju analizirati pjesme pune neshvatljivih metafora i samom piscu.
Da je riječ o nekom takvom, tako bih i nabrajala, ali već pri prvom kontaktu s Krulom,bilo je jasno da će ovo biti jedan totalno drugačiji razgovor.
Dobar dan, XY pri telefonu, jesam li dobila gospodina Hodaka? Gostujete uskoro u Šibeniku, da li ste zainteresirani za razgovor?
En ti nedilje, šta zvučiš ko smrt na dopustu, nema tu nas, tu sam samo ja. Ajmo sad ispočetka.
PROFESIONALNI GRAĐEVINAR
Ličanin, profesionalni građevinar ili kako sam kaže, bauštelac, sa dugogodišnjom adresom u podstanarskom stanu u Rijeci. Kredita nema , noću mirno zaspi jer: ‘Nemam kredit, al’ zato nemam ni stana, podstanar sam. Banka ti hoće uzet stan? Neka uzme. Što je najgore što se može desiti? Vratit ćeš se u podstanarske dane i sa ženom ćeš se bolje slagati. Ljudi računaju e, kad to otplatim, bit će moje. Tad će imati 65 godina, a prema današnjoj računici koliko će njih to doživjeti.’
Rođen u Plaškom, malom mjestu nedaleko od Kapele koje ne broji puno stanovnika. Jedino mjesto na svijetu koje ima ulicu Nikole Tesle, a ta ista nema – struje.
– Mjesto se nalazi na frekventnoj liniji kojom prolaze stotine i stotine ljudi dnevno na putu do Plitvica. Koliko ih se tu zaustavi ? Nula. Jednom se pojavio jedan stranac, kao da je došao izvanzemaljac. Čovjek je pitao gdje može promijeniti novce – nigdje. Na potezu od skoro sto kilometara nema mjenjačnice. Taman kad je čovjek odlazio, padne mi pogled na poštu, više smo i zaboravili da je imamo . Eto našeg Plaškog turizma – priča Krule.
Krule je započeo s blogom prije više od pet godina, a danas veliki dio komunikacije obavlja putem Facebooka – najbržeg načina razmjene informacija danas. Stranica broji više od 50 tisuća , ne članova kako kaže, već čovjeka jer svaki taj broj je čovjek. Trudi se komunicirati s ljudima, ne biti ‘nedodirljiv’ jer ljudi jesu ono što Krulu čini posebnim i , na neki način, drugačijim od drugih.
Krule je nedavno gostovao u Šibeniku, u sklopu svoje ture koja ne broji puno gradova. Druga tura, sve skupa 35 gradova, jer ne valja ništa čega ima previše. Zadnji njegov posjet Šibeniku je bio prije dvije godine, a sljedeći najavljuje za najmanje toliko.
Kako je počela priča s gostovanjima po gradovima, skok od virtualne komunikacije na onu osobnu s publikom?
Nastupe nisam planirao, sve je ispalo spontano. Kako sam imao knjigu, u Rijeci su me pitali kako doći do knjige. Rekao ajde, dođite navečer u kafić i to je to. Dolazim u kafić, pun k’o šipak. I ništa, kažu čitaj knjigu i ja čitao. Na kraju su rekli pa, Krule, pa zašto ti ne nastupaš . I tako je sve počelo. Tremu imam uvijek, ali daleko manje nego na početku. Najveća je bila u Zagrebu u klubu Spunk…kad sam vidio mikrofon, uf. Zagreb je veliki grad, kako neki kažu Zagreb je jedini grad u Hrvatskoj ako ćemo gledati europskim mjerilima. Kada je Zagreb prošao, ako sam to uspio, shvatio sam da mogu dalje. Prva tura je , 2013, obuhvatila 18 gradova. Iduće godine nisam nastupao, samo humanitarno i jedno gostovanje u Skradinu ,gdje sam došao na poziv prijatelja. Šibenik je sada 15. grad na turi, planiram još nekoliko i to je to.
Psovke su sastavni dio tvojeg pisanja…?
Pišem sa brdo psovki. Ako je samo staviš, gubi smisao. Kad se postavi na pravo mjesto, postaje sastavni dio rečenice. Sačuvaj me bože hrvatske kulture, i srpskog junaštva, rekao je Krleža. Tko o čemu, Srbi o junaštvu, a Hrvati o kulturi. Mi nit smo kulturni, nit smo junaci. Ja mogu razumijeti da na HRT -u, jer je državna televizija, ne može biti psovanja. Kad sam bio na gostovanju u Nu2, Aco nam je rekao slobodno vi derite, ali ja vas po službenoj dužnosti moram opomenuti. Možete ispsovati koga god, ali morate znati – recite to u dva, ujutro u osam stiže tužba.
‘MENI JE DOBRO’
Financiraš li sam ova putovanja po gradovima?
Ne, ne plaćam ja sam sebi put, već financiraju oni koji zovu, Jednostavno rečeno, žicam. Imaš opciju…ono što većina mladih danas radi je, da stoje kući i kuka. Ako s nikim ne pričaš, ne možeš ništa ni naučiti, nikoga upoznati i u , krajnjoj liniji, ni promijeniti nešto. Stoje kući i guglaju, ali guglaju šta? Internet je odlična stvar ako ga se zna koristiti, ali rijetko tko ga koristi za nešto korisno. Tko ‘gugla’ kako posaditi lješnjak? Kako saditi češnjak? Nitko ne zna. Samo stoje kući i kukaju. Ljudi će uvijek kukati, u svim vremenima je tako bilo. Priznajem samo one ljude koji kukaju, a trude se. Mene da netko pita kako sam – super dobro. Ljudi automatski misle da je zato što imam para. Nije! Imam ženu, imam di spavat, imam prijatelje, ove ture…meni je dobro i ne žalim se.
Što očekivati od tvog nastupa?
Ništa, ne treba očekivati ništa. Treba doći i vidjeti. Moji nastupi su interakcijski, publika dobro reagira. Ja sam jedan od njih. Teško mi je i dalje povjerovati da u ovakvoj vrsti pisanja nemam konkurenciju.
Krule nije tipičan autor, njegovi tekstovi nisu tipični – njegov izričaj ili voliš ili ne. Brojke na internetskim stranicama govore da ga ljudi vole, dupkom puni kafići na gostovanjima govore da ga vole…Krule se dotakne svih tema bez ustručavanja i kaže ono što se mnogi od nas ne usude. Na onaj svoj prepoznatljivi način.
‘Žene drage…ni “Sport Billi” nije imao toliko stvari koliko vi vučete u tim svojim torbicama, a u tim ženskim torbicama stvarno ima svačega. Na dnu tih torbica vjerovatno ima plijesni jer…em sa dna torbice nikad ništa ne koristite…em je torbica toliko duboka da ni sunčeve zrake ne dopiru do dna…uvjeti za uzgajanje gljiva idealni. Kad ste u društvu žene koja ima torbicu (a ima je svaka) ne ustručavajte ju pitat jel ima možda agregat jer vam treba za betoniranje oko kuće…vjerovatno su u torbici 2 komada. Treba vam valjak za krečenje? – i on je vjerovatno u torbici zakačen za kantu JUP-ola od 15 litara. Često se da vidjeti kako žene na terasama kafića defilibratorom oživljavaju, starijeg gospodina koji je doživio srčani udar, trljajući one dve ploče jednu o drugu i uzvikujući CLEEEAAAAR…jer i defilibrator je u torbici. ‘
Šibenik je sa Krulom saznao da žena koja rodi dijete u vlaku HŽ-a ,na putu od Knina do Zagreba, dijete po dolasku u metropolu upisuje u prvi razred osnovne, potvrdio je da muškarci ne znaju koristiti perilicu za rublje , dotaknuo se i stereotipa:
– Dođem ja u Zagorje i pitam kaj vele za vas kakvi ste? Piiiijaaani, mi smooo pijaniiii. Šta vele za vas Dalmatince? Lijeni. E , a znate šta kažu za Ličane – mi smo glupi. Mijenjali bi se mi odmah s vama.
Za kraj , Krulina poruka koju je objavio na Facebook stranici: ‘Ljudi… život je prekratak da u tom mizerno kratkom vremenskom periodu ne bi rekli nekom da ga volite! Recite to već sad… jer sutra bi vam moglo biti prekasno!’
