Šibenčanka iz Japana: Makso je ovdje zakon, a Hrvatska turistički odlično izreklamirana

Jelena Gverić, 27-godišnja Šibenčanka, već dvije godine živi i radi u Japanu. Na Daleki istok Jelenu je odvela ljubav, odnosno košarkaški angažman njezinog dečka zbog kojeg je, nakon završenog fakulteta na zadarskom Sveučilištu, sreću pronašla u japanskom gradu Morioka. Japanski stil i način života mladu je Šibenčanku toliko fascinirao da ozbiljno razmišlja o trajnom preseljenju u tu zemlju. Samo za Šibenski portal Jelena otkriva koliko se Japanci razlikuju od Hrvata, koje su prednosti života na Dalekom istoku, a što su nedostaci.

-Japan nikada nije bio dio mojih planova. Ljudi koji najčešće odlaze živjeti u Japan su pasionirani japanskom kulturom, animama i slično, no kod mene to nije bio slučaj. Moj dečko je profesionalni košarkaš i već treću sezonu igra u Japanu, tako da sam i ja preselila s njim. U početku sam još uvijek bila student pa sam ga samo povremeno posjećivala, ali kada sam diplomirala došla sam ovdje na duže vrijeme – započinje svoju priču 27-godišnjakinja koja je brzo nakon diplome pronašla posao u Japanu gdje radi kao profesorica engleskog, talijanskog i ruskog jezika u jednoj privatnoj školi.

POSAO DOBILA NAKON PAR MJESECI

jelena-gveric1

Na pitanje po čemu se život u Japanu razlikuje od života u Hrvatskoj, Jelena iz topa odgovara: po svemu.

-Mislim da je najveća razlika između Hrvatske i Japana u ekonomskoj situaciji. Mogu samo navesti svoj primjer, u ovome gradu nisam poznavala baš nikoga kada sam tek došla, a na kraju sam mogla birati posao i nakon samo dva mjeseca dobila sam posao s punim radnim vremenom. Kada ovdje navedem da sam diplomirala ruski i talijanski, a engleski pričam kao materinji jezik oni su zapanjeni, dok u Hrvatskoj vjerojatno nikog nije briga što sam završila, posla nema ni za koga, pa ni za mene – kaže Jelena.

Velika razlika izmedu Hrvatske i Japana je i raspodjela životnih vrijednosti, dodaje.

– Ovdje je nemoguće procijeniti financijski status čovjeka po izgledu, načinu odjevanja, kući ili automobilu. Svi su nadnaravno skromni i štedljivi, što možete vidjeti i po Japancima koji dolaze u Hrvatsku. Oni su za naše pojmove milijunaši, ali će radije putovati nego trošiti na stvari koje su nama bitne – prepričava nam. Ono što je posebno fascinira je i japanski mentalitet. Zadivljena je, kaže, njihovom pristojnošću i brigom o ekologiji. Nijednom Japancu ne bi palo napamet baciti ikakav komad smeća na cestu, uz more ili u šumu.

-Japan je definitivno najčišća država koju sam posjetila, nezamislivo mi je kako Tokio, koji je najveći grad na svijetu, može biti toliko čist, a čistače ulica nikad ne sretnete .

Osvrnula se Jelena i na njihove radne navike.

-Većina ih svakodnevno radi skoro pa naše duple smjene, ali nitko se ne žali i svi idu zadovoljni na posao. Moju školu pohađaju većinom odrasli, zaposleni ljudi pa me uvijek razgovor s njima šokira nečim vezanim za posao ili život. Danas me je zapanjilo što me doktorica, koja radi od 8 do 7 svaki dan uvjeravala da je to super radno vrijeme. Također sam stekla dojam da im je privatni život u drugom planu, ovdje je normalno da si uspješan poslovni muškarac ili žena u srednjim tridesetim godinama, a živiš s roditeljima i nemaš partnera – otkriva Jelena japansku suprotnost hrvatskoj zbilji.

U JAPANU SKORO KAO DOMA

jelena-gveric

Iako je u početku izbjegavala sklapati prijateljstva u dalekoj zemlji, Šibenčanka se sada u Japanu osjeća skoro kao doma.

-Ljudi su nevjerojatno ljubazni i uvijek spremni pomoći. Od moga ‘šta ću imati posla s njima’ sam sada u fazi da se divim ovim ljudima i puno učim od njih. I ja, kao i oni odlazim sa smješkom na posao, kako i ne bi, kolege i šefica su me prihvatili kao člana obitelji, većina učenika su mi postali dobri prijatelji, a naravno uz sve to, ovdje znaš za što radiš kada vidiš iznos plaće koju dobiješ – otvoreno će Jelena.

Za kraj smo je pitali po čemu Japanci uglavnom pamte Hrvatsku.

-Kada kažem da sam iz Hrvatske, velik broj njih mi kaže da su tamo bili ili planiraju ići u budućnosti. Japanci su vrlo imućan narod i kako sam već rekla puno putuju. Prije tri godine sam bila u malom gradiću na jugu Japana za koji vjerojatno ne znaju niti neki Japanci i tamo sam u shopping centru vidjela turistički plakat za Hrvatsku. Hrvatska je jako dobro izreklamirana ovdje, pogotovo na televiziji. Svi znaju za Dubrovnik koji im je svojevrsna fascinacija. Dosta ih zna da je kravata došla iz Hrvatske, neki koje zanima glazba znaju za Maksima Mrvicu, a muškarci znaju za Cro Copa, Janicu Kostelić, Marina Čilića, nogomet… – kazala nam je Jelena dodajući kako među svojim učenicima ima i ljude starije od 60 godina koje većinom zanimaju stvari o Titu i Domovinskom ratu.

 

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.