Šibenčanka Jelena tri godine je veganka: ‘Obožavam kuhati za obitelj i prijatelje koji su mesojedi’

Mnogi imaju predrasude prema veganstvu i teško im je zamisliti jela bez mesa jer nemaju ideje što se uopće može napraviti bez te namirnice. To je i jedan od razloga zašto je Jelena Gverić, Šibenčanka s japanskom adresom, pokrenula Instagram stranicu Vegan foodie cooks na kojoj redovito objavljuje zanimljive veganske recepte.

– Oduvijek sam voljela kuhati, a priča s veganstvom je počela prije otprilike tri godine. Prvo s povremenim privikavanje, primjerice tjedan bez mesa, nakon čega sam prije dvije godina odlučila izbaciti životinjske proizvode u potpunosti. Bilo je tu više razloga, ali prvenstveno zbog zdravlja. Prelazak na vegansku prehranu traži veliku kreativnost, a meni je to bio super izazov. Obožavam smišljati nove recepte i pokazati da meso nije uvijek jedina solucija te da se može imati zdrav zasitan obrok i bez životinjskih proizvoda. Tako sam odlučila to pokušati pokazati drugima pa sam napravila Instagram stranicu za recepte i počela snimati– priča nam Šibenčanka koja broji već šest godina ‘staža’ u Japanu.

U Japan je otišla zbog ljubavi budući da momak profesionalno igra košarku, a radila je kao učiteljica, u školi stranih jezika, raznim kompanijama i vrtićima. Ukratko rečeno, kako je momak mijenjao klubove i gradove, tako je i ova Šibenčanka s diplomom Filozofskog fakulteta u Zadru mijenjala poslove i uživala u svakome od njih. Život u Japanu se ne može usporediti s onim u Hrvatskoj, od mentaliteta, ljudi, kulture do hrane, ali ona se udomaćila i dok je prije hrvatsku hranu nosila sa sobom u Japan, sada je obrnuto. Ipak, biti vegan u Japanu je puno teže nego u Hrvatskoj, otkriva nam.

– Njima je veganstvo skroz nepoznata stvar i restorani koji služe vegansku hranu su obično u većim gradovima, namijenjeni stranim turistima, a veganskih oznaka na proizvodima u trgovinama uopće nema, osim ako je strani, uvezeni proizvod. Tako da je jedini način za biti vegan u Japanu sve kuhati sam i naravno biti u mogućnosti čitati sastojke na proizvodima. Japanci se hrane dosta zdravo, tako da proizvodi napravljeni od soje kao što su jogurti, mlijeko, tofu i slično nisu uvijek veganski jer ih ovdje jedu svi svakodnevno pa moraš znati prepoznati ako sadrži neke od životinjski sastojak. U Hrvatskoj je puno lakše jer kao članica EU uvozimo puno veganskih proizvoda pa se osnovne namirnice mogu naći u svim supermarketima, a pogotovo u stranim trgovačkim lancima. To što je u Japanu teže za mene je zapravo bolje jer su gotovi veganski proizvodi često nezdravi, imaju dosta aroma da bi ih učinili sličnijima neveganskoj hrani pa sam ovako primorana sve kreirati sama, a tako naravno dobijem i sadržaja za svoju stranicu – objašnjava nam Jelena koju na Instagramu prati ‘vojske’ od nekoliko tisuća ljudi.

Veliki broj ljudi se prebacio na vegansku prehranu, ali još uvijek je više onih koji imaju predrasude. Razlog tomu je neinformiranost i lijenost modernog društva, kaže Jelena, jer sigurno da je puno lakše pripremiti polugotovo jelo nego sve raditi iz temelja.

– I lakše je vjerovati da ne možeš bez mesa jer ništa ne može zamijeniti mesne proteine. To je daleko od istine. Moj dečko je profesionalni košarkaš pa mu ne fali proteina niti mišićne mase, naprotiv tijelo mu se puno brže oporavlja od umora i ima puno više energije hraneći se jelima koje ja kuham. Prije veganstva imala sam problema s hormonima, a sadašnju savršenu krvnu sliku pripisujem samo veganstvu bez ikakve medicinske terapije. Zaista nije prirodno da konzumiramo mlijeko i mliječne proizvode jer je to puno hormona koji su potrebni za razvitak teleta, a ne ljudi. Drugi razlog negativnog pogleda na veganstvo su vegani koji nameću svoj način života drugima. Ja nikad ne bih voljela biti takva. Svatko ima pravo na svoj način života i prehrane, a ako moja hrana nekoga inspirira da se okuša u veganstvu, naravno da bih bila sretna – njezin je stav.

Njezina obitelj je u početku bila razočarana Jeleninom odlukom da neće jesti meso, posebno majka, ali s vremenom se priviknula.

– Njoj je naravno bio gušt kuhati mi domaću hranu kad bih došla doma, a kad sam postala vegan onda nije imala ideja što mi kuhati. Sada je već drugačije, sada i ona vidi da ima načina da mi i dalje priušti okus doma, a da u jelima nema mesa. Ja obožavam kuhati veganska jela za svoje prijatelje i obitelji koji su mesojedi. Volim vidjeti njihove reakcije i dojmove, a najčešće je to ‘lako bi bilo biti vegan kad bi imali nekoga da stalno kuha za nas’. Ljudi su naviknuli na jela i recepte koji kruže u društvu generacijama i misle da bi bilo preteško naučiti sve iznova, ali zaista nije tako, pogotovo u današnje vrijeme kada recepte možete naći bilo gdje. Biti vegan nije jeftino, ali ako vam ne trebaju gotovi veganski proizvodi, onda nije skupo, a i izazov je raditi veganske sireve jogurte i slične proizvode – priča nam.

Jelena priprema i slana i slatka veganska jela, ali preferira peći kolače i peciva jer ju impresioniraju tehnike koje bez problema okusom i teksturom zamijene životinjske proizvode.

– Žličica sode sa žlicom jabučnog octa napuhat će svaki kolač kao da ste koristili tučene bjelanjke, zgnječene banana ili jabuke kolaču će dati vlažnost i gustoću umjesto jajeta. Ukratko bih mogla opisati vegansku kuhinju od najjednostavnijih ukusnih povrtnih jela začinjenih s maslinovim uljem, solju i paprom do kuhanja i pečenja koji imaju sličan dojam kao kad magični trikovi ostave djecu oduševljenu i u nevjerici. Mislim da većina ljudi ne može zamisliti kuhinju bez mesa jer nemaju ideje što se uopće može napraviti, a da ne ubaciš meso. Nadam se da moja stranica može biti inspiracija, ako ne na totalni prelazak na veganstvo, onda barem na pokoji obrok tjedno bez mesa – kaže za kraj.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.