‘Imam 17 godina, prvi put u životu sam sjela za mašinu i sašila maturalnu haljinu’. Ovom rečenicom Marina Skorić, maturantica šibenske Turističko-ugostiteljske škole počinje priču kako je odlučila na maturalnom plesu pojaviti se u vlastitoj kreaciji. Marina je za šivaću mašinu prvi put u životu sjela dvadesetak dana prije maturalnog plesa, a haljinu je završila sat i pol prije najvažnije večeri u životu jedne srednjoškolke. Tijekom rada na svom ‘malom pothvatu’, kako ga naziva, nije naišla na podršku okoline, ali to ju nije obeshrabrilo.
– U periodu kad sam razmišljala gdje bih mogla kupiti maturalnu haljinu pročitala sam rečenicu ‘Kad ste posljednji put učinili nešto po prvi put?’. Odjednom sam dobila još jednu od svojih ‘fix ideja’, kako ih majka naziva, i odlučila da ću za svoj maturalni probati sašiti haljinu. Ako uspijem, imam haljinu i naučila sam nešto novo, a ako ne uspijem, onda sam barem pokušala i stekla iskustvo. Tijekom rada nisam imala baš veliku podršku, svi su bili poprilično negativni i uvjereni kako neću uspjeti. No, njihove riječi me nisu dirnule i ja sam svoj naum ostvarila. Za izradu haljine bilo mi je potrebno dvadesetak dana, a završila sam je doslovno u ‘pet do 12’. Od crtanja do porubljivanja sam sve napravila sama, jedino mi je mama pomogla s apliciranjem zlatne čipke na haljinu. I da, od velike pomoći je bila teta iz dućana s materijalima koja me savjetovala – priča nam Marina koja prije ove ‘avanture’ doslovno nije znala koristiti iglu i konac.
Maturalni ples često je veliki udarac na obiteljski budžet, a šivanjem haljine Marina je poprilično olakšala roditeljima.
– Materijal sam platila oko 400 kuna, dio sam naručila preko aplikacije ‘Wish’, a dio sam kupila u lokalnom dućanu. Moram priznati da je šivati sam na sebi vrlo teško i vremenski obuhvatno i zaista svaka čast svim krojačima jer ovo je težak posao. Nadam se da oni koji ih primijete, neće zamjeriti na greškama koje sam napravila – smije se.
Iako je rijetko tko mislio da će uspjeti, nakon što su vidjeli krajnji rezultat obasuli su je komplimentima. Prvi put za šivaćom mašinom je dobro prošao, a ovo je tek početak.
– Imam neke zamisli, ali ih ne mogu ni pokušati ostvariti do ljeta, točnije dok ne budem gotova s obvezama oko mature. Ustvari mi je teško predočiti vama ili nekome drugom ideje jer i dok sam šivala nisam imala baš neki plan. Imala sam neku osnovnu zamisao kako želim da mi haljina okvirno izgleda, a ostalo sam u hodu improvizirala.Tu je bilo i grešaka i skraćivanja i proširivanja i mijenjanja patentnog zatvarača, tako i da sam imala određen plan, ne znam koliko bih ga se mogla pridržavati – otkriva nam za kraj.
