ŠIBENSKI STEREOTIPI Dalmatinci su lijeni, a svaka šibenska kuća ima svoga Arsena

Škoti su škrti, Britanci uštogljeni, Crnogorci lijeni, Zagorci vole popiti, žene ne znaju voziti… Svi smo se susreli sa stereotipima i predrasudama kojima naše društvo obiluje. Pripadnici raznih društvenih skupina se doslovno ne razumiju iako svi spominju iste pojmove poput slobode, prava i jednakosti.

Definicija stereotipa bi bila – generalizacija o grupi ljudi, kojom se istovjetne osobine pripisuju gotovo svim članovima neke grupe.

Stereotipi se smatraju nepoželjnim vjerovanjima koja se mogu promijeniti putem obrazovanja ili upoznavanja. Oni ne moraju biti ograničeni na negativne karakterizacije pojedinaca ili skupina – mogu biti i pozitivni. Postoje pozitivni stereotipi o grupama – neke su grupe čak pokušale, kao dio promišljene političke strategije, razviti nove pozitivne stereotipe o sebi.

Stereotipi o nekoj osobi ili narodu iznimno su važni pri formiranju mišljenja o njima. Kada govorimo o onima koji se vežu za Hrvatsku generalno, posljednjih petnaest godina oni su imali negativan prizvuk, a upravo jedan od temeljnih preduvjeta za uspješnu promociju Hrvatske kao turističke destinacije jest razgradnja tih stereotipa koji nas prate. Stereotipi o Hrvatima sežu daleko u povijest, Njemačke majke su još u sedamnaestom stoljeću prijetile svojoj djeci na ovaj način: ‘Ako ne budeš dobar, doći će Hrvat i pojesti te!’, što je i spomenuo August Šenoa u svojoj zaboravljenoj pjesmi ‘Klevetnikom Hrvatske’.

TETA U VRTIĆU NE MOŽE IMATI BRADU

Vrlo često se možemo susresti i s rodnim stereotipima koji podrazumijevaju čitav niz karakteristika, bilo psihičkih, bilo fizičkih kojima se kreiraju društvene uloge pa su tako muškarci snažniji, objektivniji i agresivniji, dok su žene osjećajnije, dobre domaćice i mirne. Neka zanimanja su tako, unatrag nekoliko godina, bila rezervirana za određeni spol – žene su odgajateljice, muškarci piloti. Danas se situacija u tom pogledu znatno promijenila pa tako nije neobično da ‘teta u vrtiću ima bradu’, a žena upravlja tramvajem u Zagrebu.

– U sklopu nastavnog plana, na satu obrađujemo stereotipe, a ove godine smo imali i radionicu o rodnim stereotipima gdje smo raspravljali o reklamnim plakatima i koliko je na njima zastupljeno muško, a koliko žensko tijelo. Mišljenja učenika su podijeljena oko toga, neki koji, mogu se usuditi reći, dolaze iz ‘modernijih’ obitelji, smatraju da bi zastupljenost spolova na plakatima trebala biti podjednaka – kaže Žana Antunac, profesorica sociologije u šibenskoj Gimnaziji Antun Vrančić.

Vrlo često će doći do brkanja pojmova ‘stereotip’ i ‘predrasuda’ – predrasude su stavovi, sudovi o nečemu o čemu nemamo dovoljno informacija ili znanja, dok su stereotipi takozvane ‘slike u našim glavama’ koje nam pružaju pojednostavljen način razmišljanja o određenim ljudima i pojavama bilo da je riječ o rasnoj, spolnoj ili društvenoj kategoriji.

Porazgovarali smo s nekoliko Šibenčana o ovoj temi da vidimo s kojim su se stereotipima oni susreli te imaju li oni neke.

art atak maja klaric-snjeza260310

– Kao Dalmatinka s privremenim boravištem u Istri većinom se susrećem s onim da su Dalmatinci lijeni i da samo leže na svom kamenjaru ispod masline. S obzirom na moj stil života koji se sastoji od dosta putovanja, ljudi generalno misle da osoba koja puno putuje, ima i puno novca, što nije istina. Kako radim od kuće, svi misle da raditi doma znači da si manje-više stalno slobodan, da te ljudi mogu zvati kad god hoćeš, da u biti – ne radiš ništa. Potrebno je puno discipline da najprije čovjek organizira sebe, a onda okolinu, da se riješi uvjerenja da posao od kuće nije pravi posao, već da on mora biti u uredu ili u školi – ispričala nam je Maja Klarić, pjesnikinja i prevoditeljica.

Hrvatska površinom nije velika zemlja, ali za svaku regiju postoje određeni stereotipi. Slavonci tako imaju onaj pozitivni – radišni su, Dalmatinci su lijeni, Bračani škrti…

SVAKA KUĆA U ŠIBENIKU IMA SVOGA ARSENA

Osim stereotipa koja su ‘muška’, a koja ‘ženska’ zanimanja, koji je jedan od češćih stereotipa, postoje i oni vezani uz određenu profesiju gdje se svi koji se tim poslom bave generaliziraju i stavljaju u istu skupinu. Kakva je situacija na ‘daskama koje život znače’ objasnila nam je šibenska glumica Franka Klarić.

franka klaric

– Stereotipi generaliziraju stvari. U određenom postotku sigurno ima istine ali ne u tom omjeru da se to uzima kao točna tvrdnja. Moj momak koji je Zagrepčanin imao je sliku da je Šibenik grad pjesme pa je očekivao da se u svakoj kući pjeva i da svi imaju sluha, na kraju je on taj koji započinje s pjesmom. Stereotip je da su glumci pijanci, a zapravo samo volimo koji čašicu više – smije se Franka. Također postoji stereotip da su glumice lijepe. Sigurno da je za kameru važna estetika, ali puno važniji je karakter, kada vam neka vizualno manje atraktivna glumica postane najljepša.

Uvijek je netko u nekoj od diskriminirajućih skupina i svi mi to moramo prevladati osobnim djelovanjem, jer stereotipi se i hrane od razmišljanja pojedinca.

Prije nekoliko mjeseci, Šibenik je ugostio izložbu ‘Vic o plavuši – stereotip u kojem živimo’. Stereotipi su prvorazredan i univerzalan primjer nematerijalne baštine, no nigdje ih se kao takve ne spominje jer se u popise svjetske baštine uglavnom biraju reprezentativne i ‘lijepe’ stvari koje treba čuvati. Ženi je mjesto u kuhinji, bijelci su superiornija rasa, plavuše su glupe, muškarci vole pivo, samo su neki od brojnih i čestih stereotipa, kojima se posljednjih godina bavi sve više znanstvenih disciplina, ali i ova izložba koja je prvo bila postavljena u zagrebačkom Etnografskom muzeju.

Stereotipi su i danas jedna od vodećih tema socioloških istraživanja i rasprava, a sociolozi diljem svijeta upozoravaju da i danas postoje jasne rodne podjele u domeni dječjih igračaka čime se održavaju stereotipi o tome koja uloga pripada dječacima, a koja djevojčicama. Dječacima su tako ponuđene igračke koje nude akciju i uspjeh kroz tehničku primjenu, dok se djevojčice usmjeravaju prema kućnoj domeni, svijetu ‘čarolije i glamura’.

SVI SMO MI DIO STEREOTIPA

– Osobno nemam stereotipa, ali sam se susreo s onima gdje se nekoga tko je bogatiji odmah etiketira kao lopova, muškarac koji pazi na svoj stil odijevanja je metroseksualac ili homoseksualac, dok to nisam primijetio u inozemstvu gdje je sloboda odijevanja puno veća nego kod nas – rekao nam je Šibenčanin Marin.

Stereotipi i predrasude su prisutni u našem društvu od davnina, poneki mogu biti zabavni gdje će se i same ‘etiketirane skupine’ nasmijati, dok ponekad oni mogu imati presudnu ulogu u bitnim životnim pitanjima – nemogućnost zapošljavanja zbog spola ili ako imate tetovažu, ne ulijevate povjerenje i etiketiraju vas kao kriminalca. Koliko ljudi, toliko stereotipa, moglo bi se reći jer svatko od nas odgovara nekom stereotipu.

Tolerantni Šibenik

Šibenski stereotipi dobro su poznati zagrebačkoj arhitektici Ani koja se doselila u Krešimirov grad.

– Šibenik me dobro prihvatio, većini je bilo zanimljivo što sam iz Zagreba došla ovdje, ali generalno sam i okružena tolerantnim ljudima. Što se tiče stereotipa koje sam doživjela kroz život, to su bili oni kad sam zbog alternativnog stila odijevanja promatrana na drugačiji način. S određenom vrstom predrasuda sam se susrela i kod polaganja vozačkog ispita budući da je instruktor imao teoriju da ljudi s fakultetskim obrazovanjem lošije voze jer su naviknuli da im se prvo sve servira, zatim da to isto prouče i tek onda djeluju. Kad smo kod vožnje, neki dan je kolega komentirao kako je ostao u šoku jer mu se žena iz drugog osobnog vozila derala. Žene i agresivnost u prometu očito ne idu zajedno.

Jedinci su razmaženi

Jedan stereotip vezan je uz djecu jedince. Jedinci su razmaženi, navikli dobiti sve što požele, sve im je servirano na pladnju i ne znaju kako je nešto tražiti, a ne dobiti, uvriježeno je mišljenje. To smo mogli često čuti, ali isto tako i tvrdnje jedinaca da to nije istina.

– Jedinica si, pa si razmažena, iz Dalmacije si rodom, pa si u ‘ajme prijo, pomalo ću’ ritmu, s Balkana si nikla, pa mora da si malo ‘na divlje’ i rakijaš svakodnevno, na kraju krajeva žena si, pa mora da voliš i umiješ te i te stvari, a druge baš i ne. Ovo bi bili paušalni primjeri nekih stereotipa s kojima se nađeš etiketiran u nekom okruženju, bilo ono blisko ili različito od nekog tvog standardnog. Sama kroz život nastojim kritičnije promatrati pojedini stereotip, čemu je moguće doprinijelo i to što se u mnogim situacijama baš i ne mogu pronaći unutar neke stereotipske definicije (dobro, neki od gore rečenih bi i mogli biti točni, ako ne uvijek, barem kada si dopustim konformističko uhljebljenje u već nekoj situaciji). S druge strane, korištenje stereotipa s vremena na vrijeme može biti i sasvim zabavan način promatranja nekog ponašanja, poput primjerice utrpavanja svih tih mlađahnih turista iz SAD-a u koš ‘glupavih Amerikanaca’, koji putujući po svijetu rijetko da dožive nešto više od pizze, coca-cole i happy-hour partija. Tada, stereotipiziranje pomaže da se dobro nasmiješ i budeš si vrlo pametan. Zaozbiljno, stereotipi nisu baš toliko udaljeni od nekih vrlo generalizirajućih istina, no mislim da razmišljanje koje se vodi dominatno streotipskim obrazcima može biti i dosta zeznuto, isključivo i ograničavajuće za šire razumijevanje raznolikosti kojom smo okruženi – rekla nam je Šibenčanka Jelka (podaci poznati redakciji).

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.