SMOKVA (Ficus carica) je mediteranska biljka iz porodice murva ili dudova, porijeklom iz Male Azije.
Njeno stablo naraste do visine od 3-10 m, a češće je šira nego viša. Njen plod jedemo sirov ili u sušenom obliku. U oba slučaja smokva je pravo osvježenje i užitak za nepce. Postoji oko 800 različitih vrsta smokve, a najpoznatija je obična smokva čiji se plodovi, svježi ili osušeni koriste prerađeni u marmeladama, rakijama ili za surogat kave. Ova vrsta ima dvije podvrste: pitomu i divlju.
Smokva ima listove karakterističnog oblika, kožaste, s donje strane baržšunasto dlakave. Cvjetovi smokve razlikuju se od ostalih cvjetova. Zeleni plod je oblika kruške, mesnat i vrlo sladak. Zeleni plod sadrži puno mliječnog soka, a sazreli plod puno šećera. Smokva cvate u svibnju i lipnju. Plod smokve izuzetno je je sočan, sladak i vrlo ukusan. Sadrži 80% vode i puno šećera (svježi plod sadrži 12-14% uglavnom glukoze i fruktoze). Bogatstvo šećerima smokvu čini izvrsnim izvorom energije i stimulatorom za mozak.
Osim šećera, smokva sadrži i organske kiseline(jabučnu i limunsku), pektin, vitamin C, vitamnin B1 i B2, B3, B6, karotene (betakaroten), a od minerala tu su kalcij, kalij, magnezij, fosfor, željezo, bakar. U prehrnai smokva se preporučuje za poboljšanje probave, kao blago umirujuće sredstvo (smokva sadrži aminokiselinu triptofan koja je važna za funkcioniranje imunološkog sustava, ali i za mirniji san), te za povećanje bubrežne aktivnosti.
Svježe i suhe smokve obiluju vlaknima koja snižavaju razinu kolestrola. Samo pet smokava dnevno osigurava organizmu više od 20% preporučene dnevne količine vlakana. Reguliranje stolice svježom ili suhom smokvom uvijek se preporučuje jer ne stvara naviku, a nema niti štetnih posljedica. Suhe smokve dehidracijom gube najviše vode te sadrže 50-70% voćnog šećera, oko 4,3% bjelančevina, 5% pektina i koncentrirane minerale i vitamine. Sušena smokva sadrži 4 -5 puta više kalcija, fosfora i magnezija, željeza i bakra, nego svježi plod. No, suhi plod postupkom sušenja gubi vitamin C.
Kao i grožđice i suhe šljive, suhe smokve bogate su bakrom koji je važan u procesu stvaranja eritrocita (crvenih krvnih stanica) i sintezu pigmenta hemoglobina, pa se zbog toga savjetuje kod slabokrvnosti i umora. Uz bakar smokva sadrži i magnezij, mineral koji je izuzetno važan za metabolizam mišićnih i živčanih stanica, za normalan rad srca i regulaciju elastičnosti krvnih žila, a time i regulaciju krvnog tlaka. Magnezij je i antistresni mineral kojega u uvjetima stresa brže gubimo.
Važno pravilo kod konzumiranja smokava je: ne piti vodu nakon jedenja smokve. Dobro ju je uzimati u jutarnjim satima kad organizam najviše treba energiju. Smokva je idealna za jelo kada je meka na opip, zdrava, mesnata i kada ima čvrst repić. Ne može se čuvati predugo. Sasvim zrela ne može izdržati više od 24 sata. Vrlo je osjetljiva i brzo se kvari, a držanjem u hladnjaku gubi na aromi. Smokvu koristimo u pripremi kolača, nabujaka, džemova, kompota, fermentiranih pića, ali i kao dodatak slanim jelima. Možemo ju poslužiti uz ovčji ili kozji sir, pršut, uz neke aperitive i originalna predjela. Suhu smokvu možete jesti punjenu bademima i orasima. Nepečene slastice od suhih smokava mogu djeci zamijeniti omiljene slatkiše.
Prijedlog iz praktičnog života:
DŽEM OD SMOKAVA
Potrebne namirnice:
3 kg zrelih smokava
90 dag šećera
2 vanilin šećera
3 žlice naribane korice od limuna i naranče
2 žlice ruma
Postupak:
Smokvama odstranite peteljku i dio kore (koliko uspijete). Izrežite smokve na komadiće ili ih sameljite. U veliku posudu stavite smokve, šećer, venilin šećer, koricu limuna i naranče, te rum.
Sve zajedno kuhajte na laganoj vatri uz konstantno miješanje. Nakon jedno dva sata smjesa će se zgusnuti. U pripremljenje staklenke ulijte džem, stavite staklenke u pećnicu na 150-180°C oko 10-ak minuta (da džem provri). Nakon toga staklenke izvadite iz pećnice, pokrijte čistom kuhinjskom krpom
i pustite da se ohlade. Kada su sasvim ohlađene zatvorite ih pokolpcima. Ovako pripremljen džem može i bez konzervansa potrajati cijelu zimu. Otvorenu staklenku čuvati u hladnaku dok se ne potroši sav džem iz nje.
izvor:prakticanzivot