Sretan vam Svjetski dan braka uz vitamine za brak

Svjetski dan braka (SDB) posvećen je bračnom paru, mužu i ženi kao stupovima obitelji, koja je temeljna društvena zajednica.

Zamisao o obilježavanju dana braka započela je u Luisiani, SAD, 1981. godine, kada su bračni parovi potaknuli Gradonačelnika, guvernera i biskupa da proglasi Valentinovo danom „vjere u brak“. Obilježavanje je naišlo na veliki odaziv, a zamisao je predstavljena i nacionalnom vodstvu Bračnih susreta, koje ga je rado prihvatilo. Godine 1983. uveden je naziv Svjetski dan braka s namjerom da se svake godine diljem svijeta obilježava druge nedjelje u veljači.

Sv. Otac Ivan Pavao II. podijelio je 1993. godine svoj apostolski blagoslov Svjetskom danu braka a inicijativa se iz godine u godinu nastavila širiti u sve više zemalja.

U Hrvatskoj se obilježava od 2009. godine prigodnim euharistijskim slavljima za vrijeme kojih parovi svečano obnavljaju bračne zavjete.

Ovim se danom želi proslaviti sakrament braka, naglasiti ljepota bračne vjernosti, žrtve i radosti u svakodnevnom bračnom životu. Stoga, ako ste u braku, sretan vam Svjetski dan braka uz ovu lijepo razmišljanje Phila Bosmansa.

Phil Bosmans: Vitamini za brak

Nakon stanovitih godina braka počinje se ponovno sanjati… o prošlosti. Spominješ li se još? Snovi o prošlosti mogu biti gorki ako ih usporedimo s današnjom stvarnošću. Ljubav i vjernost može zahvatiti oluja. U braku ima toliko iznenađenja, toliko poteškoća, toliko nepredvidivih okolnosti da se – ako se želi – za rastavu uvijek može naći neki razlog.

U proljeću ljubavi svaki je dan blagdan.

Ali ne smije se zaboraviti:

svako proljeće mora proći

kroz jesen i zimu,

da bi postalo novo proljeće.

Nije moguće živjeti bez ljubavi. Čuvaj svoju ljubav iz dana u dan. Jer u svakoj neljubaznosti djelić je nevjere. Svaka je sebičnost iskvarena ljubav. Ako ipak dođu dani kad više ne ide, kad su zbog glupih pogrešaka nastale pukotine i kroz njih je u kuću i srce ušla noć, tada ima samo jedno rješenje, jedan jedini put do svjetla: opraštanje.

Gdje se ne oprašta, tu odmah nastaje zid. A zid je početak zatvora. Bračni drug, družica, čini ono što ne možeš shvatiti, pa se pitaš: Kako je to moguće? Počinješ se boriti za ljubav i doživljavaš nemoć i bol jer hoćeš, ali ne možeš. Tada je potrebna strpljivost, mnogo strpljivosti. Moraš neko vrijeme »letjeti naslijepo«, kada ne vidiš i ne razumiješ, svjestan da je onaj drugi svijet za sebe koji ti u svojoj bíti ostaje stran.

Pomiri se sa životom, pomiri se sa srećom. Ona se sastoji od toliko dijelova da je jedan uvijek prekratak. Novo zajedništvo ne gradi se preduvjetom da uvijek onaj drugi mora postati drukčiji, nego jednostavno time da želiš usrećiti drugoga.

A tada se događa čudo. Sve ono što si mislio da je izgubljeno, vraća se znatno bogatije i dublje. Sunce je opet tu, cvijeće, glazba. Susjed je ljubazan. Posao ide. Može se disati, opet se može živjeti. Opet se jedan drugoga istinski voli. Oboje ste opet povezani prstenom ljubavi i vjernosti.

Izvor: Narod.hr/ks/gk

foto:ilustracija

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.