Neki ga imaju godinama

Što kada izmišljeni prijatelj djetetu postane jednako važan kao i pravi?



Foto: Pixabay

Nije rijetkost da roditelji tijekom igre svog djeteta čuju kako ono izgovara riječi kao da se igra s još nekim. Djeca često razgovaraju sama sa sobom ili sa svojim igračkama. Taj se razgovor može imati svrhu oživljavanja likova koji su dio igre, dok se ponekad on može odvijati između djeteta i njegova imaginarnog prijatelja. Imaginarni prijatelji mogu se odnositi na izmišljene nevidljive prijatelje, ali isto tako i na lutke, igračke i likove koji su vidljivi, piše zadovoljna.hr.

Djeca ih oživljavaju i pridaju im karakteristike živih bića. Imaginarni prijatelji pojavljuju se kod otprilike 25 posto djece predškolske dobi, a najčešće između treće do četvrte godine. Djeca se s njima igraju, razgovaraju, vode rasprave, uključuju ih u svakodnevne aktivnosti i vode ih sa sobom na razna mjesta. Kod neke djece oni mogu biti prisutni nekoliko mjeseci, a kod neke godinama.

Mnoga djeca izjavljuju da im je jasno kako su njihovi imaginarni prijatelji proizvod njihove mašte, no to nije uvijek slučaj. U predškolskoj dobi djeca još uvijek nemaju sposobnost razlikovanja mašte i stvarnosti, pa igranjem uloga sa svojim imaginarnim prijateljima mogu biti uvjerena da su oni potpuno stvarni i realni, poput njihovih vršnjaka. Također, važno je imati na umu da postojanju izmišljenih prijatelja pridonosi i činjenica da su djeca od najranijih dana izložena različitim pričama koje čuju od osoba koje brinu o njima, a koje uključuju različite izmišljene likove, poput vila, duhova, čarobnjaka, vilenjaka, superjunaka, čudovišta, vještica i slično.

Više pročitajte OVDJE.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.