Indijanac i njegov prijatelj su hodali kroz Times Square u New Yorku tijekom pauze za ručak. Ulice su bile pune ljudi. Automobili su trubili, taxiji su škripali gumama, sirene su odzvanjale, a zvukovi grada su bili gotovo zaglušujući.
Odjednom, Indijanac kaže: “Čujem cvrčka.”
Njegov prijatelj je odgovorio: “Što? Mora da si lud. Ne možeš čuti cvrčka u ovoj buci!”
“Ne, ja sam siguran u to,” kaže Indijanac: “Čujem cvrčka.”
“To je ludo,” njegov je prijatelj inzistirao.
Indijanac je pažljivo slušao na trenutak, a zatim je prešao ulicu prema velikom parku ispunjenom grmovima. Pogledao je ispod grane i, naravno, ondje se nalazio mali cvrčak. Njegov je prijatelj bio posve izvan sebe.
“To je nevjerojatno”, rekao je prijatelj. “Mora da imaš nadljudski sluh!”
“Ne,” reče Indijanac. “Moj se sluh ne razlikuje od tvog. Sve ovisi o tome što slušaš. “
“Ali to nije moguće!”, reče prijatelj. “Ne bih nikad mogao čuti cvrčka u ovoj buci.”
“To je istina”, odgovori indijanac. “To ovisi o tome što ti je doista važno. Dopusti mi da ti pokažem. “
Posegnuo je u džep, izvadio nekoliko kovanica, i diskretno ih bacio na pločnik. I onda, dok je buka prepune ulice još uvijek odzvanjala u njihovim ušima, primijetili su kako se svaka glava u promjeru od dvadeset metara okrenula u smjeru njihovog pločnika provjeravajući nije li to njihov novčić ispao.
“Vidiš li na što mislim?”, upitao je Indijanac. “Sve ovisi o tome što ti je važno.”
