Roditeljstvo je vrlo osjetljivo područje jer svaki roditelj želi dati najbolje od sebe svojoj djeci, a kad netko radi nešto drugačije od nas, uspoređujemo se s njim i pitamo jesmo li dobri roditelji, kaže psihoterapeutkinja Lina Đulva.
Lina Đulvat, psihoteraputkinja koja često radi upravo sa ženama nakon poroda, smatra da bi se mame, koje burno reagiraju jer netko sa svojim djetetom nešto radi drugačije od njih, mogle zapitati zbog čega i na koji način to njih ugrožava. Razgovarali smo s njom povodom početka akcije Mame bez predrasuda, koju smo pokrenuli potaknuti raspravama majki na društvenim mrežama i forumima, punima oštrih kritika i osuda, piše klokanica.
Što mislite, zbog čega neke mame na forumima i društvenim mrežama ulaze u svađe i ponekad vrlo grubo kritiziraju druge mame, koje rade nešto drugačije od njih?
Roditeljstvo je vrlo osjetljivo područje baš zato što svaki roditelj želi dati najbolje od sebe svojoj djeci. Kad netko radi nešto drugačije od nas, uspoređujemo se s njim i pitamo jesmo li dobri roditelji?Radimo li mi nešto krivo, kad ne radimo istu stvar? To je normalno pitanje za razmišljati o njemu, ali potiče nas da kritiziramo druge i branimo stav za koji mislimo da je ispravan. Iako je najvažnije vjerovati u sebe, dobro je ponekad čuti i iskustva drugih roditelja i vidjeti mogu li nam ona na neki način koristiti, čak i kad su drugačija od naših.
Kako takve kritike mogu utjecati na one koje ih dobivaju?
Različiti ljudi različito reagiraju. No, najčešći osjećaj koji nas obuzima je i najgori osjećaj: krivnja. Nekad takve kritike rezultiraju da “prozvani” roditelj promisli o svojim stavovima i mijenja ih na bolje, no većina ljudi se osjeća napadnuta i zauzima obrambenu ulogu, pojačavajući svoj stav o tom pitanju. Kad smo u stavu obrane, ne čujemo ništa i ne želimo čuti ništa. Bitno za naglasiti je da ne postoje univerzalna pravila. Ako netko ne može spavati s djetetom u krevetu jer je neispavan, to je u redu. A ako netko želi spavati s djetetom u krevetu, i uživa u tome, i to je u redu.
Žene često, kad dobiju neku kritiku, shvate to kao poruku da nisu dobre mame. Što biste vi rekli – što uopće znači biti dobra mama?
Dobra majka je netko tko brine o svojim potrebama, ima sluha za potrebe djeteta i zna prepoznati potrebe drugih u obitelji. Dobra majka je autentična, dopušta i oprašta sama sebi pogreške i pokazuje zdrav interes za dječje potrebe i razvoj, ali i brine o sebi isto kao i o djetetu.
Što bi žene morale imati na umu kako bi lakše prihvatile druge mame, koje rade nešto potpuno drugačije od njih? Na što se usmjeriti kako bi pronašle način da se razumiju?
Sve majke bi trebale vjerovati da svi mi želimo biti dobri roditelji. Moramo biti svjesni da svaka majka voli svoje dijete i svaka majka svom djetetu želi sve najbolje. Zbog različitih iskustava kroz život, imamo različite ideje što je to najbolje za naše dijete. Svaka majka koju upitate kakvo dijete želi odgojiti, reći će isto: dobro, samopouzdano, ali poslušno kad treba, i pametno. Svi želimo isto, samo imamo različite ideje kako to dati djetetu. I to majke moraju imati na umu: svi radimo što mislimo da je najbolje za naše dijete.
Zašto je ženska podrška važna i kako ju davati i primati?
Sve žene se bore s istim emocijama: krivnjom, visokim očekivanjima samih od sebe, preuzimaju veliku odgovornost u obitelji i balansiraju između svojih potreba i potreba drugih. Tu je jako važno da smo autentične i da možemo, bez predrasuda, pokazati kakve stvarno jesmo. Podrška ne znači da pričamo samo o tome kako smo danas skuhale, opeglale, usisale i oprale podove. Podrška ne znači pričanje o tome kako smo mi dobre majke, ali ono što podrška uključuje je da možemo reći: “Otišla bih sad van i nikad se ne bih vratila”. Ženska podrška je jako važna. Majku najbolje razumije druga majka.
