Krapanj je najniži naseljeni otok, poznat je po spugama i ronilaštvu, no težak život krapanjskih žena koje su svojim radom uzdržavale polja, vrtle, kuću i obitelj poznat je samo Krapljanima.
Bila je to žena koja se ustajala u dva sata u jutro, brodima na vesla veslala do polja u Jadrtovcu, Grebaštici, Donjem polju, radila u polju, veslala nazad kući gdje su je čekala djeca, kućni poslovi, vrtli…
Tradicija je na ovom najnižem otoku da žene veslaju, a muškarci stoje na provi ili krmi od broda. Današnjim generacijama tako nešto je nezamislivo, ali na Krapnju je to bio običaj i dio njihove kulture i života.
Krapljani su odlazili na spuge u leutima na vesla i idra od Brijuna do Mljeta. To je bilo izuzetno naporno i opasno, mnogi se nikada nisu na žalost ni vratili. Upravo svjesne tog teškog i opasnog posla krapanjske žene su svoje muževe, očeve, braću oslobađale teških poslova ukazujući im time svoje poštovanje, uvažavanje, ljubav.
U svrhu očuvanja običaja i tradicije u kolovozu se već godinama organizira ženska regata na vesla sa jednim ciljem – ne proglašenja najboljih, već kako bi se očuvala uspomena na ženu koja je mogla i koja je radila sve.
