Nemojte se pokušavati sakriti od svojih strahova; oni nisu tu da vas preplaše. Oni su tu kako bi shvatili da nešto zbilja vrijedi.
“Nervozna sam!”, rekla sam joj.
“Nervozno – uzbuđena?”, našalila se ona u nastojanju da me podsjeti kako su bliski osjećaji nervoze i uzbuđenosti.
Zastala sam i razmislila o njenim riječima.
“Zapravo, ne baš. Više sam uplašena. “
Strah. Preplašenost. Imala sam priliku ispred sebe na kojoj sam radila neko vrijeme. Znala sam, iz iskustva, ako se predam strahu moje uzbuđenje će nestati. Strah… To je osjećaj za koji sam mislila da više ne utječe na mene.
Sada znam da čak i mi koji vjerujemo da smo prilično napredovali na našem putu samospoznaje ili prosvjetljenja i dalje možemo postati paralizirani strahom.
Strah zaustavlja naše uzbuđenje. Bez obzira koliko intelektom shvaćamo da smo uzbuđeni (zbog prilike, iskustva ili bilo čega drugog) strah posjeduje mogućnost da zgrabi uzbuđenje i zaustavi ga.
Ovo se manifestira na mnogo načina i ako nismo oprezni može nas baciti na koljena.
Ovdje su četiri ključne stvari koje morate zapamtiti:
-
Pretjeranim razmišljanjem o svemu ne postiže se ništa
Da, strah nas vodi tome da budemo paralizirani analizom. Kada dopustimo strahu da prodre u naše uzbuđenje zaustavlja nas na našem putu. Postajemo paralizirani samom mišlju pronalaženja puta do pozitivnije emocije. Postajemo zarobljeni u ciklusu „Što ako_____?“… stvarajući mentalne slike različitih najgorih scenarija.
Naš mozak, poljuljan strahom, prestaje prepoznavati uspjehe iz prošlosti i postaje u potpunosti fokusiran na percipirane strahote iskustava koje dolaze. Nelagoda i nesigurnost nas paraliziraju i postajemo zarobljeni u ciklusu propadanja.
Rješenje? Prestanite razmišljati i počnite djelovati … Nemojte imati strah od promjene. Promijenite strah. Korak po korak.
-
Niste fizički slomljeni, iako strah čini da se osjećate tako
Jednom davno su fizičke manifestacije straha radile u našu korist: reakcija na situaciju gdje biramo borbu ili bijeg, poplava adrenalina u našem sustavu i reakcija našeg tijela na „uzbunu visokog stupnja“. Ovi fizički podražaji su nas spašavali kada bi se suočili sa situacijom koja je prijetila našem opstanku.
U današnje vrijeme su trenutci fizičke opasnosti na sreću rijetki. Iako naš svjesni um registrira tu činjenicu, naša podsvijest uči sporije. Rezultat toga jest to da kada osjetimo strah (vezan za životnu situaciju, za novu mogućnost) emocija pobudi da se dogodi isti fizički ciklus.
Naši osjećaji straha zaustavljaju naše uzbuđenje jer se počinjemo fizički slamati. Ove senzacije, od lupanja srca do ubrzanog disanja, potiču još veće osjećaje panike i straha. Ali to je sve u našoj glavi. Udahnite duboko i ponovno se fokusirajte na istinu. Vašu istinu.
-
Dovoljno ste dobri upravo sada
Strah izaziva sindrom zavaravanja. Što ako nismo dovoljno dobri? Što ako nismo dovoljno jaki? Što ako, što ako… Kada dozvolimo našem mozgu da se uvuče u ovakvo razmišljanje, predali smo kontrolu strahu. Preispitujemo svaku priliku koju smo dobili (novi posao, novi partner itd.) jer se bojimo da će drugi otkriti tko smo zapravo.
Strahovi remete našu sposobnost da jasno razmišljamo i osjetimo uzbuđenje koju nam iskustvo garantira. Strah zaustavlja našu pozitivnost jer smo podsvjesno uvjerili sebe da smo u ovoj situaciji prevaranti koji nisu dovoljno dobri. Strah mami naš mozak u razmišljanje da prošli uspjesi nisu imali ništa s nama i da su bili rezultat puke sreće.
Uzbuđenje zbog nove prilike je zaustavljeno. Morate prekinuti ovakvo negativno razmišljanje. Nitko i ništa ne može učiniti da se osjećate inferiornim bez vašeg pristanka. Točka.
-
Niste jedini koji se osjećaju prestrašeno i usamljeno
Najmoćniji način na koji strah zaustavlja naša uzbuđenja je vjerojatno taj što nam signalizira da se povučemo. Kada dopustimo drhtanju da nadvlada uzbuđenje postajemo istovremeno postiđeni i uplašeni. Uvjeravamo sebe da nitko drugi nije iskusio ono što prolazimo i da se nitko nije osjećao onako kako se mi osjećamo u tom trenutku.
Zapetljani smo u razmišljanje o tome kako silan i moćan je naš strah. Lišeni bilo kakve radosti, postiđeni i uplašeni, povlačimo se u samoću, u još više pretjeranog razmišljanja, što zauzvrat dalje hrani naše strahove. Ali niste sami! Mnogi od nas vode istu bitku kao i vi. Svi smo u tome zajedno.
Razbijte krug!
Odgurnite strah i oslobodite se njegove moći da zaustavlja vaše uzbuđenje. Zgrabite osjećaj straha i preusmjerite ga prema zahvalnosti. Podsjetite sebe na sve ono dobro što postoji unutar svake situacije koja se čini strašnom. Poduzmite nešto.
Suočavanje s onim čega se bojimo, postepeno, je prvi korak u shvaćanju da stvarnost nikada nije toliko strašna kako se čini. Priča s kojom sam započela ovaj tekst je priča o mojem pisanju ovog članka. Moje uzbuđenje zbog prilike da pišem na ovom blogu je zaustavljeno dok nisam podsjetila samu sebe na četiri koncepta koja sam opisala.
Moj pristup sprječavanju straha da zaustavi moja uzbuđenja je podsjećanje na ova četiri koncepta iznova i iznova. Također sam izabrala fokusirati se na moć moje „Što možeš kad možeš“ zajednice. Iznijela sam svoj strah na svjetlo i podijelila ga s mojim online plamenom.
Moj strah, kao što se događa s većinom briga kada se podijele se čuo, nježno opovrgnuo i ponovo transformirao u uzbuđenje.
Kako je strah zaustavio vaše uzbuđenje ili sreću? U čemu vas je zaustavio?
Što ste napravili u prošlosti da prekinete ovaj krug straha?
Carla Birnberg, Izvor: marcandangel / Atma
