IZREKA “stari ste onoliko koliko se starima osjećate” toliko je puta ponovljena da već zvuči kao isprani klišej koji koriste starci da bi se osjećali mlađe.
Ipak, izgleda da to nije samo otrcana fraza već nešto što odnedavno ima i znanstvenu podlogu.
Marsovsko starenje
Studija koju je na uzorku od 30 tisuća ispitanika provela ekipa sa Sveučilišta Virginija pokazala je da se 70 posto ljudi osjeća osjetno mlađe nego što kronološki jesu. U objašnjenju su napisali: “Nakon 25. godine, subjektivno starenje kao da se odvija na Marsu gdje je jedno zemaljsko desetljeće isto što i 5,3 marsovskih godina”.
Što smo stariji to razilaženje postaje naglašenije. Većina ljudi ne smatra da su stari onoliko koliko zaista jesu, a ova “kozmička nepravda” izaziva blagi osjećaj tuge svaki put kada se približi rođendan. No, svi oni koji vam kažu da “godine nisu ništa drugo nego brojka” zapravo se ne razbacuju praznim frazama. Svi živimo u masovnoj zabludi.
Nakon što su analizirali mentalno i fizičko zdravlje ispitanika koji se osjećaju mlađima nego što zaista jesu, znanstvenici su se složili da je naša kronološka dob nebitna, a jedino što je bitno je subjektivna dob. Da razjasnimo, subjektivna dob nije koliko bismo željeli biti stari već koliko ste starima osjećamo. Radi se multidimenzionalnoj tvorevini koju čine jedan ili više indikatora: koliko se staro osjećamo, koliko smo biološki stari (izgled i fizičko zdravlje), društvena dob (kako se ponašamo i što radimo) i intelektualna dob (interesi i ciljevi).
Ponašajte se mlađe – zdravije je
U slučaju da se osjećate mlađe, izgledate mlađe, bavite se aktivnostima karakterističnim za mlađe osobe i posjedujete znatiželju djeteta, smatrajte se sretnicima jer upravo su to indikatori vaše prave dobi.
Uz sve to, osjećati se mlađe ima još i niz drugih prednosti. Istraživanje Sveučilišta Florida State i Montpellier pokazuju da nas to čini boljim ljudima jer podrazumijeva otvorenost, savjesnost i koliko smo ugodno društvo, piše Index.
U isto vrijeme smo i zdraviji jer je povezano je s manje kroničnih oboljenja kao što su visoki tlak, dijabetes i depresija. Jači smo i postižemo bolje rezultate na treninzima.
Najveća prednost manje subjektivne dobi je starenje mozga. Rezultati magnetske rezonance koji se koriste za mjerenje kronološke dobi daleko su povezaniji sa subjektivnom nego kronološkom dobi i to su itekako važno za mentalno i kognitivno zdravlje.
Ponašajte se u skladu s godinama? Zašto?
Znanstvenici pokušavaju odgonetnuti i zašto osjećamo diskrepanciju između subjektivne i kronološke dobi. Jedna od teza je da se radi o samoobrani protiv stereotipa.
Mnogi od 18-godišnjaka očekuju određenu zrelost u skladu s godinama koje označavaju ulazak u punoljetnost. S 30 biste trebali ozbiljno raditi na karijeri. S 40 biste se trebali smiriti i pripremati za krizu srednjih godina. S 50 već ulazite na teren diskriminacije na temelju dobi. Sa 65 biste trebali biti starci i lagano se pripremati za odlazak. No, svi znamo da tome nije tako i da nismo spremni za ono što se od nas očekuje pa samim time pružamo otpor.
S druge strane, možda se naši mozgovi lagano prilagođavaju tome da kao vrsta živimo puno dulje. Tek rođena djevojčica može očekivati da će doživjeti stotu, a ako opstanemo još 6000 godina, subjektivna i kronološka dob mogle bi se ponovno uskladiti i 50-godišnjakinja bi se mogla osjećati mlado jer to i je.
Pripremamo se i na sve druge načine. Primjerice, sve više mladih koristi botoks kako bi se obranili od bora. Dodajte na to kreme, filere, serume i estetske zahvate i bit će vam jasno zašto je industrija za borbu protiv starenja biznis koji godišnje donese 300 milijardi dolara zarade.
E sad, trebamo li promijeniti i svoj stav prema ljudima koji pokušavaju izgledati mlađe? Je li u redu omalovažavati nečiju želju da svoj izgled uskladi s time koliko se staro osjeća?. I ovdje ne govorimo samo o estetskim zahvatima, već i stereotipiziranju izgleda, mode i ponašanja?
“Ponašaj se u skladu s godinama” nije nešto što govorimo samo mlađima već apsolutno svima.
Dostojanstveno starenje?
Naravno, plitko je sve svoditi na izgled, ali ljudi su većinski plitki, čak (i posebno) ako to intenzivno poriču. Najbitnije je kako se osjećate. Starenje je silazna putanja i većina nas voljela bi se spuštati što je sporije moguće. Haruki Murakami napisao je: “Nažalost, sat otkucava, sati prolaze. Prošlost se povećava, a budućnost smanjuje. Mogućnosti je sve manje, a kajanja se gomilaju.”
Filozofija na stranu, činjenica je da svoju dob ne bismo smjeli računati na isti način na koji su to činili naši djedovi i bake, pa čak i roditelji. I to je nešto na što bismo trebali biti ponosni.
Dostojanstveno starenje je koncept koji je – zastario.
