Francuski fiziolog i biolog René Quinton još je davne 1904. godine u svom istraživanju otkrio da razrijeđena morska voda sadrži gotovo isti sastav minerala i elemenata u tragovima kao i krvna plazma kod sisavaca te da sadržaj natrija odgovara onom u krvi.
Zahvaljujući tom istraživanju, početkom 20. stoljeća u Francuskoj i Egiptu, injekcijama razrijeđene morske vode (tzv. morska plazma) remineraliziralo se bolesno tijelo te normalizirala pH razina i ravnoteža elektrolita, čime se riješavao temeljni uzrok mnogih bolesti kod tisuća pacijenata, čak i kod teških stanja poput tuberkuloze i kolere.
Istraživači sa Sveučilišta u Manchesteru otkrili su da slana voda dehidrira upaljene stanice u tijelu te tako smanjuje otekline i bol kod pacijenata s reumatoidnim artritisom. Tretmani su se provodili injekcijama, zavojima natopljenima u slanoj vodi i kupanjem.
Službena medicina još uvijek nema lijek za atopijski dermatitis (ekcem ili neurodermatitis), kroničnu bolest kože koja pogađa 10-20 posto djece širom svijeta, no japansko izvješće objavljeno od strane National Oceanographic Data Center navodi da je morska voda učinkovita u liječenju ove bolesti jer smanjuje svrbež i upalu kože kod pacijenata. Liječenje je učinkovitije kada se koristi voda iz dubina jer površinske vode sadrže razne bakterije.
Također, morska voda je pokazala i značajna poboljšanja kod pacijenata koji boluju od psorijaze i psorijatičnog artritisa. Studija provedena na Mrtvom moru sastojala se od redovitog kupanja pacijenata u morskoj vodi, izlaganja sunčevim zrakama te mineralnim tretmanima poput blata i sumpornih kupelji (balneoterapija).
Haloterapija odnosno udisanje morske soli u obliku aerosola koristila se u studiji iz 1995. godine za liječenje pacijenata oboljelih od akutnog bronhitisa. Rezultati su pokazali povoljne promjene u metaboličkoj aktivnosti, normalizaciju razine serotonina te smanjenje neravnoteže lipidne peroksidacije antioksidativnog sustava.
Australska studija objavljena u National Institutes of Health pokazala je da slana voda ima pozitivan učinak na kožnu bolest pyoderma gangrenosum i perforaciju bubnjića jer su ta dva medicinska problema smanjena za 50 posto kod aboridžinske djece nakon redovitog izlaganja morskoj vodi u novoizgrađenim slanim bazenima u njihovim zajednicama.
Navedena istraživanja potvrđuju ono što su još u antičko doba znali Hipokrat, Platon i Euripid. Morska voda je najbogatiji izvor minerala i elemenata u tragovima na planeti i zahvaljujući tim ljekovitim svojstvima pomaže ne samo u revitalizaciji tijela, već i duha. Pozitivni utjecaji morske vode na zdravlje ne iznenađuju ako uzmemo u obzir da iz mora potječe život na zemlji, stoga ga i s razlogom nazivamo izvorom života.
