Došašće ili advent vrijeme je pripreme za blagdan Božića koje počinje četiri nedjelje prije, a završava 24. prosinca na Badnjak. Tijekom razdoblja došašća vjernici na stol stavljaju adventski vijenac s četiri svijeće koje simboliziraju četiri nedjelje u došašću. U tom vremenu prevladavaju iščekivanje, nada, budnost i čežnja.
U antičko doba vijenac je bio simbol pobjede, odnosno simbol borbe čovjeka kršćanina protiv životnog mraka. Ta je borba puna nade jer ukrašeni adventski vijenac označava Isusov križ i uskrsnuće.
Prvi adventski vijenac na svijetu pojavio se 1838. u domu za siromašnu djecu ‘Das Rauhe Haus’ odnosno ‘Trošnoj kući’ u Hamburgu. Mladi evangelički pastor i odgojitelj Johann Hinrich Wichern okupio je 1838. siročad s ulice te im u jednoj staroj i trošnoj kući ponudio novi dom. U svome dnevniku zabilježio je da se u došašću 1838., želeći pronaći način da svojim štićenicima došašće učini što ljepšim, dosjetio da od prvog dana prosinca svakim danom za vrijeme molitve upale jednu svijeću.
Wichern je stavljao svijeće na veliki drveni vijenac koji bi na Božić zasjao poput velikog svjetlosnog kruga s 24 svijeće – 20 malih crvenih svijeća za dane u tjednu i četiri velike bijele svijeće za nedjelje došašća. Svake godine u došašću obavljali su ovaj kratak obred.
Oko 1851. godine Wichernovi su štićenici drveni vijenac počeli ukrašavati zimzelenim grančicama, a s vremenom se umjesto drvenoga počeo plesti vijenac od zimzelenog granja. Taj se običaj proširio po evangeličkim obiteljima u Njemačkoj, a zatim u susjedne i prekooceanske zemlje. Krajem 19. stoljeća prešlo se na četiri svijeće za četiri nedjelje došašća.
Plete se od zimzelenih grančica, ali tako da nema početka ni kraja što označuje vječnost. Bor i božikovina u vijencu simboliziraju besmrtnost, lovor označava pobjedu nad grijehom i patnjom, a cedar snagu i izlječenje od svih bolesti. Lišće božikovine podsjeća na vijenac od trnja, sukladno engleskom vjerovanju da je Kristov vijenac od trnja bio načinjen upravo od bodljikavog lišća ove zimzelene biljke. Često je u njemu i grančica ružmarina jer ova je biljka prema legendi čuvala Djevicu Mariju na njenom putu u Egipat.
Čine ga dva temeljna simbola – krug i svijeće, odnosno svjetlo. U vijenac vjernici umeću četiri svijeće koje označuju četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti – stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak. Prve adventske nedjelje pali se prva svijeća i tako redom da do Božića gore sve četiri. Svjetlo svijeća označava dolazeće svjetlo Isusa. Adventske svijeće, izvorno crvene i bijele boje, upućuju na Isusovu žrtvu i pobjedu. Prema dugoj tradiciji, na vijenac su vjernici prije stavljali tri ljubičaste svijeće, znak pokore i obraćenja kao pripreme Isusova dolaska, i jednu ružičastu koju su palili kao izraz radosti zbog Isusova rođenja.
Prema jednoj tradiciji prva svijeća nazvana je prorokova svijeća, druga betlehemska, treća pastirska, a posljednja svijeća anđela. Postupno paljenje svijeća znak je približavanja Božića.
