Tradicija stavljanja vjenčanog prstena datira još iz drevnog Egipta. Naime, arheolozi su pronašli dokaze zapisane hijeroglifima o tome da nevjeste nose prsten. Stari Egipćani prvi su počeli nositi vjenčane trakice kao simbol vječnosti.
Vjerovali su kako postoji osjetljiv živac koji se proteže od četvrtog prsta lijeve ruke direktno do srca – središta naših emocija. Ako nosite vjenčani prsten na tom prstu, ljubav između vas i supružnika trajat će vječno, piše 24 sata.
Stari Grci i stari Rimljani iz sličnog su razloga stavljali burmu na lijevi prstenjak. Vjerovali su da vena amoris (sa latinskog – vena ljubavi) ide od tog prsta ravno do srca.
Iako ni takvi živci niti takva vena ne postoje, mnoge zemlje su nastavile sa ovom drevnom tradicijom. S druge strane, u nekim kulturama vjenčani se prsten stavlja na desnu ruku, na primjer, u Danskoj, Poljskoj i na Kubi.
Također, nekada davno samo su žene nosile burmu, muškarci ne. Oni su je počeli stavljati na prstenjak tijekom Drugog svjetskog rata kada su se time podsjećali na žene i djecu koji su ih čekali kod kuće, prenosi Reader’s Digest.
Prema staroj kineskoj teoriji svaki prst na ruci simbolizira nekoga, ili članove obitelji ili vas same. Prstenjak simbolizira muža i ženu, dok je palac simbol roditelja, kažiprst braće i sestara, mali prst simbolizira djecu, a srednji nas same.
