Točno, bilo je to jedno zatvoreno tržište i izgledalo je nasmrt dosadno što ama baš svi peru zube Kalodontom, što svi usisavači bruuje istu pjesmu, a telefoni “zovu” istim zvonom.
Police trgovina kakve mi viđamo danas toliko su šljaštrave i šarene u usporedbi s onima prije 30-ak godina, da bi nekim stanovnicima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u ono doba mogle izazvati čuđenje koje varira između blagog šoka i neurološkog ispada.
Istim tim ljudima prizori proizvoda na koje su bili donekle “osuđeni” prije nekoliko desetljeća danas, pak, mogu biti poput kolačića madeleine.
Šarenilo se tražilo u kapitalističkom inozemstvu, u opjevanom Trstu, Austriji, Njemačkoj… A lokalna trgovina nudila je poznate mirise, okuse, boje i oblike.
Rođeni poslije 1990., vrlo vjerojatno teško mogu razumjeti da ova monotonija može u ikome pobuditi pozitivne emocije, no onima koji su ih koristili zasigurno nisu u potpunosti odbojni.
izvor:N1
