Ako je ikad postojao dan kad sam se osjećao stvarno staro, onda je to danas. Prošlo je, naime, točno petnaest godina otkako su Daniel Radcliffe,Ema Watson i Rupert Grint javnosti predstavljeni kao Harry Potter, Hermione Granger, odnosno Ron Weasley. Nitko od njih tad vjerojatno nije mogao niti pretpostaviti koliko će uloge mladih čarobnjaka promijeniti njihove živote, niti da će postati stvarno dobri prijatelji.
Simpatično je prisjetiti se kako su ta djeca tad prvi put u životu odgovarala na novinarske upite. Priupitani na što će potrošiti svoju prvu plaću svatko je od njih imao drugačiju priču. Ema je, primjerice, rekla da se ispričava što će vjerojatno zvučati dosadno, ali da ona svoju prvu plaću s računa neće podizati do 21. Daniel nije imao pojma što će s novcem koji će zaraditi, a Rupert je bio najveći car odgovorišvi: “Govoreći kao čarobnjak koji će taraditi bezjački novac ja stvarno ništa ne razumijem.”
