‘Ovo djelo je plod fikcije. Svaka sličnost sa stvarnim događajima i osobama je slučajna’, rečenica kojom završava velik broj filmova duboko je utkana unutar kinematografske industrije, ali zašto je tome tako?
Zasluge se pridaju ruskom mistiku Grigoriju Raspućinu koji je 1933. godine tužio filmsku kuću MGM. Naime, filmotvorci su snimili film o Raspućinu, a kako poznati rus Jusupov napominje, okolnosti oko Raspućinove smrti nisu točno prikazane.
Povijesni izvori navode da je ruski aristokrat Feliks Jusupov 1916. godine bio zabrinut oko rastućeg utjecaja Raspućina, tada poznatog seljaka, karizmatika, svećenika, vidovnjaka i iscjeljitelja, na kraljevsku obitelj. Tijekom godina njegov utjecaj proširio se na područje politike i gospodarstva, što obrazovani princ Jusupov nije mogao prihvatiti.
Velikaši su tako 30. prosinca 1916. smaknuli Raspućina. U vino i kolače ubacili su mu otrov, prvotno nedjelotvoran. Uslijedio je i hitac iz vatrenog oružja. Jusupov je odlučio ustrijeliti Raspućina, a seljak je ubrzo pao na tlo, ali nije preminuo. Naime, ruski mistik nakon nekoliko je minuta ustao i udario Jusupova te pokušao pobjeći.
Unatoč borbenosti, pristigli su ostali pobornici Jusupove ideje, koji su u Raspućina ispalili nekoliko metaka i bacili ga u ledenu rijeku Nevu. Njegovo tijelo kasnije je pronađeno, a potvrđeno je da su mu pluća bila ispunjena vodom. Time se ustvrdilo da se ruski mistik borio za život i u konačnici utopio u rijeci. Ipak, car Jusupova nije rigorozno kaznio, već je protjerao princa i njegovu suprugu Irinu.
Filmski studio MGM 16 godina nakon spomenutih događaja snima filma ‘Raspućin i carica’. Ali, glavnim likom i ubojicom Raspućina nisu proglasili Jusupova, već princa Čegodajeva. Jusupov je tada u Parizu čuo za sadržaj filma i poručio da je riječ o kleveti, kako piše Unilad.
Američki New York Times nakon izlaska filma napisao je da je Čegodajev zapravo Jusupov, ali u filmu je i dalje oklevetana supruga Irina, nazvana princeza Nataša koja je podržavala Raspućina. Njegovoj priči pomogla je i činjenica da je zaista postojala sličnost između Jusupova i Čegodajeva, ali Irina i Rasputin nikada se nisu upoznali. Irina Jusupova zatim je tužila studio MGM i primila odštetu od 125 tisuća dolara. Film ‘Raspućin i carica’ povućen je iz kinodvorana te su uklonjene pogrešne scene.
MGM tada je upotrijebio rečenicu: ‘Film se bavi uništenjem carstva. Neki od likova su još uvijek živi, a ostali su nasilno skončani’. Na taj način ogradili su se od eventualnih pogrešaka kod prikazivanja priče.
Poznati filmski studiji tako i danas koriste sličnu metodu. Rečenica ‘Ovo djelo je plod fikcije. Svaka sličnost sa stvarnim događajima i osobama je slučajna’ viđena je u većini hollywoodskih filmova, a njome se ograđuju tvrdeći da film ne prikazuje stvarne osobe ili događaje u potpunosti.
Poznata ideja izmijenila se tijekom godina. U današnjoj filmskoj industriji sve češće nailazimo na izraz ‘film je dijelom inspiriran stvarnim događajima’.
izvor: vecernji.hr
