Sinoć se prvi put od kada je GKK Šibenik ušao u A1 ligu dogodilo da se nitko od igrača ili članova stručnog stožera nije pojavio na presici nakon utakmice. A bilo je stvarno teških situacija, bolnih poraza nakon kojih je trebalo stati pred ‘sedmu silu’ i onako vruće glave reći nešto pametno. Jučerašnji poraz od Kvarnera jest bio ružan, ali očekivan. Tih -31 od jedne prosječne momčadi ubolo je šibenske navijače u srce, ali i njima je jasno kakva je situacija, da ne možeš košarku igrati s ‘deset dice’ i bez centra. Naime, u tom se slučaju i Kvarner doima poput Golden State Warriorsa, a Paolo Marinelli poput Stephena Curryja.
Jeronimo Šarin nikad nije bježao od novinara. Dapače, mnogi mu zamjeraju da je čak i previše otvoren, da previše priča, pa mu se to onda zna obiti u glavu. Međutim, razumijemo ga da mu sinoće nije bilo do priče. Ne krivimo ga što mu se, po tko zna koji put ove sezone, nije dalo ponavljati priče o tome da košarku ne možeš igrati s ‘deset dice’ i bez centra.
Prije početka Lige za prvaka Šarin je kazao kako će biti sretan ako njegovi mladići sezonu dočekaju u jednom komadu.
Tri kola prije kraja mladići su, da kucnemo u drvo, manje više ‘u komadu’. Međutim, s ‘jezicima do poda’. Pakleni ritam Lige za prvaka došao je na naplatu u ovim posljednjim utakmicama, pa su narančasti protiv Kvarnera izgledali poput iscijeđene naranče. Glava hoće, ali tijelo ne može.
Bilo je tužno gledati kako Riječani ‘masakriraju’ domaću momčad, a ne trenutke se i šegači s njom. I zato su, vjerujem, svi u dvorani jedva čekali kraj te agonije. Čeka se kraj i ovog prvenstva, ovog mučenja. Dobra stvar u cijeloj ovoj priči jest da su ‘Građani’, zahvaljujući odličnom prvom dijelu sezone, izborili Ligu za prvaka. Jer, da nisu sada bi se vrlo vjerojatno borili za ostanak u prvoligaškom društvu.
A kad liga završi, kad prestanu ‘pričati’ igrači, očekujemo da počnu pričati oni koji vode klub. Očekujemo, prije svega, da se izjasne je li u nadolazećim sezonama cilj tek puko životarenje kluba, pa dok ide, ide, ili će ove dobre temelje, sazdane od talentiranih momaka koji su na nedavnom juniorskom Final Fouru zadivili stručnjake, nadograditi s nekoliko iskusnih, kvalitetnih igrača. Za ovo drugo valjat će zasukati rukave i pronaći još koju ‘špinu’ osim one turske.
