Aleksandar Petrović o Draženu: ‘Da je slušao liječnike, danas bi bio živ’

Aleksandar Petrović, izbornik hrvatske košarkaške reprezentacije, ovoga ljeta sve je podredio Europskom prvenstvu na kojem naša selekcija nakon dugo vremena ima priliku doći u borbu za jednu od medalja. Uhvatio je tek nekoliko slobodnih dana na otoku Pagu s obitelji i kaže da ima samo jednu želju: da 100 posto spremni i zdravi dočekaju ključne utakmice

Petrović je u razgovoru za t portal otkrio koliko talenata ima ova hrvatska generacija i ‘drže li vodu’ usporedbe s onom u kojoj su stasali Dražen Petrović o Toni Kukuč.

– Ne bih išao tako daleko s usporedbama, ali mogu vam reći da Dario Šarić, koji ima 23 godine, izrasta u vrhunskog igrača. Dario je naša velika vrijednost i igrač na kojeg Hrvatska može računati u sljedećih 10-ak godina. S druge strane, tu je Bojan Bogdanović koji je bio najbolji strijelac olimpijskog turnira i slovi za jednog od najboljih europskih igrača. Kada imate takva dva igrača, takva dva sjajna karaktera, onda je svakako lakše doći do cilja te uspostave hijerarhije koju svaka momčad mora imati. Određeni igrači koji su otkazali nastup za reprezentaciju kao što su Žižić, Zubac i Hezonja sigurno bi nam dali kvalitetu više i možda bi upravo tih 1 % prevagnulo u borbi za medalju. Iskreno mi je žao što neki igrači koji su trebali biti s nama nisu prepoznali sve to i što se nisu stavili u službu reprezentacije. No razumijem da je 1992. postojao veliki nacionalni naboj, a danas se moramo adaptirati na neka nova vremena i jednostavno izvući maksimum od igrača koji žele igrati, kazao je.

Petrović se ne voli vraćati u prošlost i govoriti o stvarima na koje nije mogao utjecati. No činjenica je da je 1995. vrlo važna godina u njegovoj karijeri. Tada je brončana medalja proglašena neuspjehom, a odlazak naših igrača s postolja – što je bila politička odluka jer je bivša Jugoslavija osvojila zlato – mnogi su osudili. Kako god se okrene, od te 1995. prošle su pune 22 godine, a seniorska reprezentacija nije osvojila niti jednu medalju, piše tportal. Nekoliko puta bila je jako blizu, ali očito se sudbina odlučila poigrati…

– Na tom Eurobasketu 1995. imao sam 36 godina i bio sam jedan od najmlađih izbornika u Europi, a ono što je apsurdno jest da smo na tom prvenstvu izgubili samo jednu utakmicu i tu u polufinalu protiv sjajne Litve predvođene Sabonisom. Na koncu smo u utakmici za broncu uvjerljivo nadigrali domaćina Grčku iako nisam mogao računati na Rađu, Kukoča i Komazeca. Ta bronca proglašena je neuspjehom jer smo imali NBA igrače poput Rađe i Kukoča i navikli smo na visok plasman. Uz sve to, u Hrvatskoj su tada ožiljci od Domovinskog rata bili još jako svježi.’

Na pitanje razmišlja li kako bi izgledao Draženov život danas i čime bi se bavio, prisjetio se kobne 1993. godine.

– Malo ljudi zna da je Dražen te kobne 1993. stigao na pripreme hrvatske reprezentacije koja je igrala kvalifikacije za Eurobasket s nezgodnom ozljedom, imao je parcijalnu rupturu ligamenta koljena. Liječnici su mu savjetovali mirovanje i rehabilitaciju, a on za tako nešto nije želio ni čuti. Da je slušao liječnike, danas bi bio živ. Dražen mi je često znao reći da nikada ne bi mogao biti trener, o toj smo temi često pričali. Mislim da je Dražen bio predodređen za čelno mjesto u Međunarodnom olimpijskom odboru ili nekakvu sličnu visoku funkciju, kazao je Petrović.

Cijeli intervju pročitajte OVDJE.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.