Jeronima Šarina sreli smo dva dana uoči Božića, na Baldekinu, na All Star utakmici Šibenske rekreativne košarkaške lige. Na tom je događaju imao dvostruku ulogu, sjedio je na klupi jedne od ekipa, te bio u žiriju natjecanja u zakucavanju. Takav je, ne može bez košarke i kad je odmoru. Šarin je u rodnom gradu boravio svega pet dana, a onda se vratio u Libanon, zemlju u kojoj trenutno zarađuje za kruh. Dan prije nego je sjeo u avion, a bilo je to na sam Božić, popričali smo sa šibenskim trenerom o njegovim beirutskim danima. Kao što smo pisali u nekoliko navrata, Šarin je ovog ljeta preuzeo tamošnjeg prvoligaša Antonine Sportif.
Pa kakvi su dojmovi nakon prvih pet mjeseci provednih na Bliskom istoku, kakva se košarka igra u Libanonu?
– Iskreno, ugodno sam se iznenadio, nisam očekivao takvu kvalitetu. Košarka je u Aziji u ekspanziji, a prvak Libanona aktualni je prvak Azije, u finalu je svladao prvaka Kine sa 27 razlike. To je sport broj jedan u zemlji, Libanonci jako vole košarku. Usporedba s hrvatskom ligom? Siguran sam da bi se najbolje tri, četiri libanonske ekipe borile za prvaka u Hrvatskoj, kao što sam siguran da je najbolji ovdašnji klub bolji od Cedevite – kazao nam je Šarin.
Pretpostavljamo da glavnu riječ vode stranci, odnosno Amerikanci?
– Svaka momčad može imati tri stranca i uglavnom je riječ o Amerikancima. I to jako kvalitetnim. Recimo, njihove mjesečne plaće su između 20.000 i 50.000 tisuća dolara i ti igrači čine cijelu ligu kvalitetnijom. Ekstra su plaćeni i najbolji domaći igrači – objašnjava šibenski trener.
Što je s njegovom momčadi, kakvi su ciljevi postavljeni pred njim?
– S obzirom da je klub ove sezone ušao u prvu ligu, osnovni cilj je ostati u ligi. Krenuli smo loše, s omjerom 1-6, ali smo se digli, pa smo u zadnje četiri utakmice upisali tri pobjede, tako da trenutno držimo šesto mjesto, s dosta dobrim izgledima da ispunimo cilj, a možda i nešto više od toga. Inače, prvenstvo smo počeli s dva Amerikanca i jednim Hrvatom, Matijom Poščićem. Bili smo dosta dobri s njim, ušli smo u polufinale Kupa, ali se onda, na žalost, ozlijedio, pa smo umjesto njega doveli jednog Crnogorca, koji je imao kvalitetu, ali nije bio dovoljno spreman, pa smo sada i mi s tri Amerikanca.
Kakva je posjeta na utakmicama?
– Kako smo mi novi u prvoj ligi, na našim utakmicama je kako-tako, dok većina ostalih klubova ima uglavnom pune dvorane. Ista je stvar i s dvoranama, ima različitih kapaciteta, ali uvjeti su svugdje jako dobri.
Inače, Šarinov klub je iz Baabde, koji je zapravo dio glavnog grada Beiruta.
– Za ovdašnje stanovnike Beirut je samo uži centar tog višemiljunskog grada. Baabda, gdje je živim, je brdo iznad grada, nešto kao Šubićevac u Šibeniku. To je rezidencijalna četvrt u kojoj se nalazi i predsjednička palača i velik broj ambasada, a ja živim u apartmanu koji se nalazi u jednom sportskom kompleksu, u sklopu kojeg je bazen, teretana i sve ostalo što podrazumijeva jedan takav kompleks.
Kako provodi slobodno vrijeme, kada nije u dvorani. S kim se druži, ima li zemljaka u Beirutu?
– Naših ljudi gotovo i da nema ovdje. Osim onih koji su tamo kao ja, poslom. Među njima je i Željko Jembrih koji sa svojom ekipom u Libanonu gradi jednu od najvećih brana, tako da se znamo naći i podružiti se uz dobru spizu. Ali moramo reći da su Libanonci jako gostoljubivi, otvoreni i liberalni ljudi koji su me odlično primili. Većina ih priča engleskih i francuski tako da nema problema s komunikacijom.
Kakva je sigurnosna situacija s obzirom da je riječ o trusnom području, kakva je uostalom većina Bliskog istoka?
– Svi me to pitaju jer svašta čuju i pročitaju i svima kažem isto; ne vjerujte previše medijima. Kako bi kazao Trump, to su ‘fake news’, što ne treba čuditi s obzirom da se oko ovog područja vrti puno interesa, pa se svašta plasira vani. Ukratko, ovdje je sve normalno.
Hvata li ga nostaligija za domom i kako je ‘liječi’?
– Tu su Watsup, Viber, mobiteli i ostala čuda moderne tehnoligije tako da se svaki dan čujem s obitelji. Jasno da nije lako kad si u stranoj zemlji, odvojen od obitelji, ali takav je trenerski posao, navikneš se. Uostalom, ja sam takav da se vrlo brzo prilagodim.
Vratimo se opet na košarkaške teme. Prati li što se događa u GKK Šibeniku?
– Na žalost, zbog previše posla nisam uspio baš pogledati previše utakmica, ali jasno da pratim što se piše po portalima i iskreno se radujem zbog Šibenikovih rezultata, ponajprije zbog te djece. Veseli me jer taj klub smatram svojim djetetom i tko zna bi li se danas u Šibeniku igrala profesionalna košarka da nije bilo nas par koji smo podigli taj klub praktički iz ničega. Međutim, ono što je neophodno i to u što skorije vrijeme, jest jedan pravi košarkaški hram u Šibeniku. Hoće li se preurediti Baldekin ili graditi nova dvorana, nebitno je, ali to je jedan od ključnih preduvjeta za daljnji razvoj šibenske košarke, za njezinu budućnost.
A što je s njegovom budućnošću? Misli li na dulje razdoblje ostati u Libanonu ili?
– Ugovor mi traje do kraja sezone, ali kod nas trenera nikad se ne zna. Rezultati su ti koji sve diktiraju. Vidjet ćemo. Već imam nekih ponuda iz Hrvatske za sljedeću sezonu, ali ne bih imao ništa protiv da ostanem u Libanonu. Sve je otvoreno – zaključio je Jeronimo Šarin.
(foto: arhiva ŠP/privatni album)
