– Hoće li ti nedostajati ovaj pogled? – pitamo Luciju Jurković – Perišu dok s otvorenog bazena u Crnici promatramo panoramu Šibenika.
Iako se smiješi, najbolja šibenska plivačica ne može sakriti sjetu. Za mjesec i pol dana napustit će rodni grad i prizor starog Šibenika kojim se ‘hranila’ prije i nakon svakog treninga.
– Falit će mi jako. Kako se približava dan odlaska, sve sam svjesnija da neke stvari moram više cijeniti. Recimo, ovaj pogled. Već mi fali, a nisam ni otišla – govori Lucija pogleda uprtog u Dolac.
Za one koji ne znaju, 19-godišnja Šibenčanka dobila je stipendiju na američkom Sveučilištu Ohio State, a zrakloplov koji će je odvesti s one strane Atlantika polijeće 15. kolovoza.
Iako joj nije lako što odlazi, svjesna je da je to korak koji mora učiniti, da je odlazak u SAD, gdje su uvjeti za treniranje ‘vrh vrhova’, nešto što mora napraviti. Uostalom, da ne teži uvijek ići naprijed Lucija ne bi bila trostruka najbolja sportašica grada Šibenika i višestruka prvakinja Hrvatske.
– Ohio State University među deset je najvećih američkih sveučilišta ako se ne varam, na njemu studira oko 40 tisuća studenata. Kao takav jasno da ima i vrhunski sportski program, što znači da ću imati odlične uvjete za treniranje – priča Lucija, koja je dobila skoro punu stipendiju.
– Bez nje teško da bih se mogla odlučiti za ovaj korak, ne bih imala mogućnosti za odlazak u SAD, jer troškovi studiranja u Americi jako su visoki – objašnjava ‘šibenska sirena’.
Pokušala se, ističe, što bolje informirati što je čeka s one strane ‘velike bare’.
– Grad u kojem je smješteno sveučilište zove s Columbus i mislim da je to glavni grad savezne države Ohio. Nedavno sam preko facebooka stupila u vezu s jednom djevojkom iz Turske, koja je na posljednjoj godini Ohio State Universityja, i ona mi je dosta toga ispričala. Ono što me najviše zanimalo jest kako izgleda dan jednog člana plivačkog tima. Pa sam tako saznala da jutarnji trening traje od 6 do 8, slijede predavanja, a onda od 14 do 16 sati je novi trening, koji uključuje i rad u teretani. Popodne je pak predviđeno za slobodne aktivnosti, odnosno za učenje – opisuje Lucija, ističući kako joj se sviđa takav režim.
Što će točno studirati, još uvijek ne zna.
– Razmišljala sam jedno vrijeme o nutricionizmu, jer me to zanima, ali taj studij ima puno kemije i fiziike što mi baš nije drago, tako da sam najbliže tome da studiram psihologiju, i to onu sportsku – kaže Lucija, koja će prve dvije godine živjeti u kampusu.
– Zahvaljujući internetu nekoliko sam puta virtualno prošetala kampusuom koji stvarno izgleda impozantno, poput malog grada, i jedva čekam i u stvarnosti postati njegovom stanovnicom. Inače, u kampusu ću živjeti prve dvije godine, a onda se selim u neki stan ili kuću izvan njega, što je također pokriveno stipendijom – kaže buduća američka studentica.
Jezik joj ne bi trebao predstavljati problem. Engleskim barata jako dobro, a u posljednje vrijeme, kaže, još više radi na njegovom usavršavanju, uglavnom gledajući američke filmove bez titlova te čitanjem knjiga na engleskom.
Ipak, svjesna je da je čeka mali kulturološki šok, barem na početku njezinog američkog života.
– Da, malo se bojim koliko će mi trebati da se priviknem na novi život, koliko će mi trebati da usvojim neke nove navike, razmišljanja. Ali, nisam jedina koja prolazi kroz to i vjerujem da ću se brzo udomaćiti – priča Lucija.
Pitamo je znaju li njezini američki treneri da im dolazi višestruka najbolja sportašica grada Šibenika i višestruka hrvatska prvakinja.
– Vjerujem da znaju, da su pratili moje rezultate. Ali, ono što ih najviše zanima jest da si radnik, da naporno treniraš, da izgaraš u bazenu. A zato i idem u SAD, da još bolje radim, da postanem još bolja plivačica – kaže perjanica Plivačkog kluba Šibenik, za kojeg će prije odlaska u Ameriku odraditi nastup na Državnom prvenstvu.
Međutim, i nakon odlaska preko Atlantika Lucija će nastaviti plivati za PK Šibenik na nadolazećim Prvenstvima Hrvatske.
– Državna prvenstva su u srpnju, kada je pauza na sveučilištu, pa nema prepreka da i dalje branim boje Šibenika – zaključila je Lucija Jurković – Periša.
