Iako je od senzacionalnog osvajanja zlatne europske medalje hrvatskog juniorskog četverca s kormilarom prošlo nekoliko dana, taj uspjeh i dalje je jedna od glavnih sportskih tema u Šibeniku. Kako i neće, kad to zlato ima jak Krkin potpis. I u klubu iz Doca ističu kako je riječ o jednom od najvećih uspjeha u dugogodišnjoj povijesti Krke, kojeg su ispisali Frane Filip Garma i Luka Gojanović-Rakić, te trener nacionalnog četverca Milan Radetić.
Zbog toga što živi u Zagrebu, Luka je propustio doček koji su prijatelji i kolege organizirali ispred Krkinih prostorija, kao i druženje s novinarima u istima, ali i primanje kod šibenskog gradonačelnika. A kako je Frane podijelio svoje dojmove s prvenstva s nama i našim čitateljima, bio je red da čujemo kako je sve to doživio Luka.
On je u četvrtak navečer doputovao u Šibenik, da bi rano ujutro već bio na treningu, po čijem smo se završetku našli s mladim šibenskim veslačem. Naše prvo pitanje bilo je, kakav je osjećaj biti europski prvak?
– Odličan! Još uvijek slažem dojmove, još uvijek mi se sve ovo čini kao san. Na ovo zlato gledam prije svega kao na nagradu za sav trud koji smo uložilil, za silne treninge i odricanja. Uspjeh je još slađi jer smo pobijedili za par desetinki, u srčanoj utrci, pobijedili smo baš srcem, više nego na neku snagu – kaže Luka.
Kakva je drama bila u Njemačkoj, govori i to što se pobjednik nije znao još dugo nakon završetka utrke četveraca s kormilarom.
– Tek kada smo došli na ceremoniju dodjela medalja, na postolje, saznali smo da smo prvi za nekoliko desetinki. Mi smo, doduše, već na vodi slavili, jer za nas je veliki uspjeh bio i drugo mjesto, tako da kad je došla potvrda da smo zlatni, nastalo je opće oduševljenje, koje je nešto kasnije dobilo nastavak s obzirom da su i naše cure u četvercu osvojile zlato – prepričao je Luka sretne trenutke iz Njemačke.
Pitamo ga je li mu žao što je propustio doček u Šibeniku, druženje u klubu i primanje kod gradonačelnika?
– Ma ne. Kao da sam i ja bio tu. Jako mi je drago zbog onoga što su priredili Frani, kao da su mene dočekali. Uostalom, bio je lijep doček u Zagrebu, na aerodromu – kaže Luka.
Ova medalja za njega je posebna iz još jednog razloga. Naime, od kada se preselio u Zagreb, Luka trenira praktički sam, pa je tako bilo i uoči Europskog prvenstva.
– Cijelu godinu u Zagrebu treniram sam, u teretani, na vodi, preko zime sam i na ergometar išao sam. Istina, trener bi mi zadao treninge, imao sam i dva trenera koji bi me prekontrolirali, ali uglavnom sam ih samostalno odrađivao. Zbog toga je ovo još veći uspjeh za mene, jer sam praktički bez trenera, sa 17 godina, uspio dići formu do te razine. Zato mi je ovo zlato još posebnije – ističe Luka.
Letvica je sada podignuta. Međutim, kao pravi sportaš Luka nije ‘poletio’ zbog ovog uspjeha.
– Treba ostati na zemlji, srediti dojmove, isprazniti glavu i nastaviti raditi i trenirati jer nas uskoro čeka Svjetsko prvenstvo. Ne smijemo se umisliti, smatrati se nekim favoritima, nego veslati svoje, ne gledati druge, i pokušati odveslati svoju najbolju utrku. To je bio recept i uoči Europskog prvenstva koji se pokazao uspješnim – zaključio je zlatni šibenski veslač.
(foto: Josipa Bolanča/facebook)
