Danas je obilježena još jedna tužna obljetnica. Na današnji dan prije 23 godine ostali smo bez Dražena Petrovića, ne samo mi u Šibeniku, već i cijeli svijet koji se divio ‘Košarkaškom Mozartu’.
Mnoštvo ljudi okupilo se jutros kod Draženovog spomenika, ispod kojeg su izaslanstva Grada, Županije, košarkaškog saveza i košarkaških klubova, zajednice sportova, Funcuta i Škole košarke Dražen Petrović položili vijence i zapalili svijeće.
Ono što je bilo posebno lijepo vidjeti jest mnoštvo djece, mališana iz gradskih vrtića i Škole košarke Dražen Petrović koje je Miro Kotarac nazvao živim spomenikom ‘našeg malog’.
– Oni veliki o Draženu znaju sve, a oni malima treneri svakodnevno prenosoe priču o Draženu. I zato će Dražen živjeti vječno – kazao je jedan od prvih Draženovih trenera, čiji je govor ponovo bio vrlo emotivan.
– Na ovakvim obljetnicama miješaju mi se dvije emocije. Tuga jer smo ga prerano izgubili ali i sreća jer smo ga imali. Dražen je bio obično dijete, samozatajno, ali Bog ga je obdario talentom i velikom voljom za radom. Bio je gladan treninga ali i odlikaš. Bio je dokaz da košarka i škola mogu skupa. I zato vama mališanima Dražen treba biti putokaz – kazao je Kotarac.
Počast Draženu na svoj je način odao i Biličanin Dino Mikulandra. Veliki štovatelj lika i djela ‘košarkaškog Mozarta’ istrčao je dionicu od Draženove kuće u Bilicama, odnosno Stublju do spomenika na Baldekinu.
– Svake godine današnji dan obilježim na neki svoj način, pa sam se ove godine odlučio za trčanje. To je najmanje što mogu učiniti za čovjeka koji nam je donio toliko radosti. Dražen nas je sve zadužio – kazao nam je Dino.
Obilježavanje tužne obljetnice završilo je tamo gdje je, zapravo sve počelo, kod Draženovog koša u Preradovićevoj ulici.
Izaslanstva su i na toj, još jednoj svetoj šibenskoj košarkaškoj lokaciji, položili vijence.
I opet su očima i ušima sve upijali šibenski mališani, neki novi klinci s Baldekina.
Pogledajte veliku FOTOGALERIJU.
