INTERVJU Andrija Vlahović, bivši igrač VK Šibenik, danas član francuskog Montpelliera

Andrija Vlahović, prošle sezone najbolji igrač i strijelac Vaterpolo kluba Šibenik, od ove sezone nosi kapicu jednog od najboljih francuskih klubova, Montpelliera. Andrija je kao i većina šibenskih talenata odlučio sreću potražiti izvan Crnice, u kojoj se, kaže, proteklih godina, događaju čudne stvari, a zbog čega je klub praktički osuđen na životarenje. U njegovim riječima puno je gorčine i razočaranja, ali i nade da se VK Šibenik, uz dobro upravljanje može vratiti u vrh hrvatskog vaterpola. Ipak, za početak smo se posvetili njegovoj aktualnoj karijeri.

Kako si se snašao u Montepellieru?

– Kad sam tek došao nije bilo nimalo lako. Nije ni sada s obzirom da sam mlad, da sam do odlaska u Francusku živio s roditeljima, da mi je u Šibeniku ostala cura, svi prijatelji. Na početku je baš bio užas, no kako vrijeme ide jednostavno se navikneš na novu sredinu tako da sam se sada, nakon tri mjeseca, dosta dobro prilagodio.

Živiš li sam?

– Da, u stanu. Klub mi plaća režije i veći dio tjednih obroka, ostalo sam kuham, osamostalio sam se vrlo brzo i uhvatio se ženskih poslova, poput pranja suđa i robe. Montpellier je otprilike veličine Splita, ali još ga nisam uspio sasvim upoznati jer živim blizu bazena tako da ne radim neke velike rute. Što se tiče jezika, francuski nije lagan, ali učim ga pomalo preko interneta. Ali što se tiče ‘vaterpolo jezika’ kužim sve, taktiku, nazive plivanja, tako da se lako sporazumijevam s kolegama.

 MONTPELLIER BI SE BORIO ZA TREĆE MJESTO U JADRASNKOJ LIGI

 Što nam možeš reći o svojoj novoj momčadi, ambicijama kluba?

– Što se tiče ekipe, ugodno sam se iznenadio, mislio sam da su ti momci tehnički lošiji od Hrvata, ali nije tako. U momčadi imamo sedam, osam vrlo dobrih igrača, a što se vidi i po rezultatima. Montpellier je zadnjih pet godina konstantno konkurent za naslov prvaka Francuske. Ove godine igrali smo Europski kup i ispali iz skupine kao treći od četiri momčadi. Turnir se odigrao u Napulju, a bili smo u skupini s Posillipom, Volgogradom i Steauom iz Bukurešta. Rumunje smo dobili dok smo od ostale dvije utakmice izgubili, tako da smo sada posvećeni samo domaćem prvenstvu i Kupu, i u oba natjecanja pucamo na sam vrh.

Gdje bi bio Montpellier u Jadranskoj ligi?

– Borili bismo se vjerojatno za treće mjesto, po snazi smo mislim tu negdje s Mladosti i Mornarom.

Kakvi su uvjeti rada, treniranja u klubu?

– Fantastični. Imamo pedesetmetarski olimpijski bazen, saune, jacuzzi, teretanu. Sve je na vrhunskom nivou.

Kakav je tvoj status u momčadi, jesi li zadovoljan svojim igrama?

– Pa jesam, no uvijek može i mora bolje. Na žalost, osjećam posljedice nerada prošle sezone u Šibeniku, nije lako vratiti se u top formu jer u Šibeniku nismo napravili deset poštenih treninga, ali polako dolazi na svoje. U Montpellieru imam potpuno drugačiju ulogu nego u Šibeniku, jer ovdje sam jedan od, znači ne čeka se da sam riješim utakmicu. U Šibeniku sam  zadnje tri sezone konstanto bio najbolji strijelac i igrač,  70 posto akcija išlo je preko mene. Ovdje takvog pritiska nemam.

S dosta gorčine govoriš o svom matičnom klubu?

– I jesam ogorčen, ali prije sveg razočaran kada vidim što se radi od kluba.

Možeš li biti konkretniji?

– Mogu. S tim da bih se vratio na početak sezone 2012./2013. Naime, aktualna uprava kluba tada je neshvatljivo smijenila s mjesta trenera Matu Zeljka i Edija Brkića. S njima dvojicom momčad je disala ka jedan, s guštom smo dolazili na treninge, bez obzira što su nam plaće konstantno kasnile. Kao razlog za smjenu Mate i Edija navedeni su loši rezultati, ali ne znam što se očekivalo od momčadi čiji je prosjek godina bio 18, od igrača koji su iz juniorskih voda bačeni u najjaču svjetsku ligu. Ista ta uprava koja ih je smijenila odbijala je dovesti igrače koje su im predlagali Mate i Edi uz objašnjenje da su preskupi, iako bi ti igrači igrali za iste novce kao i mi, a riječ je o uistinu mizernim svotama. Reći ću samo da je  mjesečna plaća cijele momčadi iznosila svega 15 tisuća kuna, ali uprava ni to nije bila u stanju osigurati, što je  sramotno. Stoga ne treba čuditi što su za vrijeme aktualne  uprave iz kluba otišli brojni talenti i mladi reprezentativci poput Antuna Gorete, Jakova Belamarića, Ivana Jukića, Tonija Santinija, Denija Šarića. Ti su igrači otišli bez ikakve odštete, za njih se nisu uopće borili. Da su umjesto novog trenera Denisa Šupe ostali Zaljak i Brkić garantiram vam da bi Jukić, Santini i Šarić ostali.

 SROZALI SU UGLED KLUBA

 Nisi prvi kojem ‘nije legao’ Denis Šupe. Svi se još sjećamo pobune igrača na sredini prošle sezone, koji su zbog Šupinih metoda rada tražili njegov odlazak, što je na koncu ovaj i napravio.

– Da, da bi ga vodeći ljudi kluba na početku ove sezone opet vratila! Osim što sam ja otišao, momčad je praktički ostala ista, pa se pitam kako je sada tim momcima kada ih opet vodi trener čiju su smjenu tražili. Podsjećam, tada je cijela momčad ustala protiv Šupe, osim predsjednikovog sina i sina jednog člana uprave. Da bi na kraju trojica najstarijih igrača bili prozvani ‘kolovođama’ i protjerani iz kluba. Vjerojatno bi i mene makli da mi nije tekla zadnja sezona ugovora, pa su išli za tim da je bolje ostaviti me i pokupiti lovu za naknadu za razvoj igrača. Ponovit ću ono što su već rekli neki moji bivši suigrači, Šupin rad bio je totalno neprofesionalan, ali očito je miljenik predsjednika uprave kad su ga opet postavili za trenera.  A riječ je o upravi koja nije napravila ništa u zadnjih tri godine po pitanju osnaživanja momčadi, dapače, njihov (ne)rad rezultirao je odlaskom najmanje sedam  reprezentativaca Hrvatske. VK Šibenik trenutno ima toliko lošu reputaciju u gradu, ali i Hrvatskom vaterpolo savezu da je to žalosno. Pa nije ni čudo što me na nema na spisku izbornika Tucka, jer kad igraš u takvom Šibeniku, pod takvom upravom, ne možeš očekivati da će te klub pogurati. Da je situacija u Crnici bolja, da su u klubu neki drugi ljudi, uvjeren sam da bi se jako puno šibenskih igrača vratilo u Crnicu. Da je složiti momčad od tih igrača Šibenik bi se danas s Jugom borio za drugo mjesto u Jadranskoj ligi, a taj ‘projekt’ koštao bi svega milijun i nešto sitno kuna. Međutim, kako sam kazao, ova uprava nije bila u stanju namaknuti ni 15 tisuća kuna mjesečno za plaće igračima.

Očito si pobjegao glavom bez obzira iz Crnice?

– VK Šibenik me stvorio, napravio od mene igrača,  potencijalnog reprezentativca, ali s ovakvom upravom i njihovim stajalištima budućnost kluba je, bojim se, upitna. Za divno čudo, usprkos svemu, dosta djece upisuje se na vaterpolo, ali za to je zaslužan jedan čovjek, moj prijatelj i bivši suigrač Bruno Sabioni. Taj momak je toliko truda uložio u vaterpolo školu, toliko živaca, dao je cijelog sebe, da bi  mu klub vratio na način da ga potjera iz prve momčadi.  Potjerali su i Španju koji je u vaterpolu od 80-ih godina prošlog stoljeća, koji je uvijek davao sve od sebe za Šibenik, koji je bio kapetan. Potjerali su i Matu i Edija koji su vrhunski treneri i još bolji ljudi, potjerali su i nas sedam, osam mladih igrača s kojima bi sad bili u vrhu hrvatskog vaterpola. Sramota. Danas sam, hvala Bogu, daleko od tih ljudi.

O reprezentativnoj karijeri

– Što se tiče mog reprezentativnog statusa, prošle godine u ovo doba bio sam pozvan u reprezentaciju za utakmice protiv Francuske u Parizu. Međutim, tri dana prije puta slomio sam nos i od tada nisam više dobivao pozive. Bilo je dosta okupljanja, dosta utakmica, na kojima su pozivani razni igrači, ali, eto, ja nisam. Što da kažem, ja mogu misliti da zaslužujem poziv, ali nisam ja taj koji odlučuje tko će biti pozvan, to je na izborniku. Mlad sam, ali u jednu ruku i već iskusan igrač jer sam odigrao već pet seniorskih sezona, ova u Montepellieru mi je šesta. Ali, dobro, ima vremena, na meni je da što bolje radim, da budem uporan, pa će mi se to valjda jednog dana vratiti.

Foto: Martina Japundžić

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.