Na jučerašnji dan prošle godine Hrvatska je dočekala Vatrene. I to kako. Preko pola milijuna ljudi bilo je na zagrebačkim ulicama slaveći srebro iz Rusije. Jednostavno, tada su stigli sportski heroji dobrano napaćene nacije. I to je snaga nogometa.
Zadnji malo veći građanski bunt u Šibeniku dogodio se upravo radi nogometa. Naime, u kasno proljeće 2013. godine Funcuti su, ogorčeni ispadanjem kluba u treću ligu i višegodišnjim malverzacijama starih uprava, digli svoj glas. I to je snaga nogometa.
Stara fraza da je ‘nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu’ dobila je na značenju ovih dana kada se odjednom pojavio misteriozni Indijac težak milijarde dolara. Mali milijun pitanja, premalo odgovora. Pa zašto baš želi kupiti HNK Šibenik, što ide u paketu s dionicama, zašto opet prodajemo naše, kako možemo dati nešto što vrijedi 60 milijuna kuna za svega stotinjak tisuća kuna…?
Kao prvo, nominalna vrijednost dionica šibenskog drugoligaša zaista jest spomenutih 60 milijuna kuna, ali zaboravljamo kako se to uopće dogodilo. Država je, kako klub ne bi ugasila radi enormnih dugova, potezom pera zapravo dugove pretvorila u dionice i predala ga Gradu Šibeniku. A pitanje je treba li gradska uprava biti vlasnik nogometnog kluba. Primjerice, košarkaškog kluba nije jer je riječ o udruzi građana.
Također, vrijede li dionice tih enormnih 60 milijuna kuna…? Naravno da ne vrijede! Vrijede onoliko koliko je netko spreman ponuditi za njih jer i najvećem ekonomskom laiku jasno je da nominalna i stvarna vrijednost dionica nije jedno te isto. Vrijednost dionica ne predstavlja ništa zato što je to računovodstvena kategorija i služi kao temeljni kapital iako to definitivno nije realan prikaz. Primjer je dionica nekoć moćne Magme koja kotira na burzi, a makar ima i imovine, ona je u stečaju i cijena dionice joj je 20 lipa zbog dugovanja.
U tom slučaju, o vrijednosti dionica dovoljno se samo sjetiti da klub ima probleme sa solventnošću i da su Grad i Vodovod, odnosno svi mi, bili jamci za kredite vrijedne nekoliko milijuna kuna.
Burićev veliki manevar u tijesnoj ulici
Činjenica je da je gradonačelnik Burić oportuno praktički na oporbu prebacio prodaju kluba. Jer, HDZ-ova većina uopće nema većinu u Povjerenstvu za prodaju, ali će dati zadnji amen pri vjerojatnoj prodaji kluba. Zato što bi ravno ludosti bilo kad se ne bi ugrabila prilika i predao nogometni klub u ruke Indijca s već prilično postavljenim pravilima. A to je, među ostalim, da se ime kluba ne može mijenjati, da mora ostati u najmanje istom rangu natjecanja…
Prodajom gubitaša sa Šubićevca ostalo bi više prostora, čitaj novca, za druge sportove. Pa, gradska uprava sufinancira preko 50 sportskih udruga, neke s manje, a neke s više novca. Preko 5,2 milijuna kuna godišnje ‘ode’ na sportske udruge, a ne smijemo zaboraviti da Šibenik ima prvoligaške klubove u košarci, vaterpolu, donedavno i odbojci. Umalo su i ‘narančansti’ ušli u prvu ligu, ali su izgubili od Istre, kluba u stranom vlasništvu, Baska iz Španjolske. Uostalom, šampionsku Rijeku vodili su Talijani, sada su Mađari u Osijeku, a u Gorici su Litavci. Isti oni koji su htjeli ulagati u Šibenik, no ušli su ipak u Goricu koju su doveli na korak do ulaska u Europu.
Milijun vrjedniji od milijuna
Na kraju krajeva, i politički gledano, HDZ-ovoj gradskoj vlasti itekako odgovara prodaja kluba u koji ne bi morali ulagati milijune da bi tavorili u sivilu druge lige. Možda i prve. Stoga su mudro počeli slagati kockice u GKK Šibenik, u košarku, odnosno u sport koji u Šibeniku ima puno jaču težinu. Utoliko što, primjerice, treće, četvrto mjesto ili čak titula prvaka u košarci više ‘politički’ vrijedi nego osrednjost u nogometu koji iza sebe ima jako loš PR. Ovakav razvoj događa HDZ-ova nomenklatura priželjkuje dosta više jer milijun kuna u košarci ima nemjerljivo veću ‘vrijednost’ nego milijun kuna u nogometu.
Indijac u šibenskom nogometu, stoga bi, budimo realni, odgovarao svima. Kad bi ulaganje u klub bilo samo neka vrsta PR-a za daljnja ulaganja, što je praksa u zapadnom svijetu, jer nogomet izaziva emocije, a dobar rezultat i dobar PR, i tu bi Šibenik bio na dobitku.
Nogomet u privatne ruke, a možda još i koje radno mjesto. I to je snaga nogometa.
