Dva su tjedna prošla od kada je mlada ženska reprezenatcija osvojila broncu na Europskom prvenstvu u Izraelu i plasirala se u elitnu diviziju. Hrvatske košarkašice do tog je uspjeha predvodila Linda Antić Borak, koja je jako emotivno doživjela sve to. Zašto je pustila suze, kako je ‘metla’ postala bojni poklič njezinih cura i je li razočarana što joj određene osobe nisu čestitali na tom ostvarenju, šibenska trenerica otkriva u razgovoru za Šibenski portal.
Onako iskreno, jeste očekivala ovakav rezultat? Neki su vas, čini mi se, sa skepsom ispratili u Izrael?
– Kad sam preuzela mladu reprezentaciju, kada sam vidjela koje cure imam na raspolaganju, bila sam optimistična. S tim da nisam očekivala otkaze. Kada su oni krenuli, neću reći da mi je pao entuzijazam, ali me to vratilo u 2005. godinu, kada sam također na Europskom prvenstvu vodila mladu repereznatciju, što je bila moja prva samostalna akcija. I tada je bilo jako puno otkaza, ali smo unatoč tome imali fenomanlnu kemiju u ekipi i ostvarili najbolji rezultat do tada, osvojivši peto mjesto. I to je meni bila vodilja, izvući maksimum od cura koje imam na raspolaganju, ne plakati za onima koje nema. Tako sam se postavila od prvih treninga. Uvjerila sam djevojke da su one za mene najbolje na svijetu.
Tu kemiju su nakon prvenstva isticale i same igračice. Josipa Silov kazala je da nikad nije igrala u boljoj ekipi, s boljom atmosferom?
– Istina, ova medalja meni je najdraži uspjeh do sada, ali još mi je važnije da su cure uživale. Bila je ‘zeka’ svaki dan. Primjerice, dan nakon poraza od Njemačke u polufinalu gledali smo snimku uz puno šala i smijeha. Namjerno sam nametnula takvu obiteljsku atmosferu, htjela sam ih opustiti za utakmicu za medalju. Općenito je sve bilo neopterećeno. Imali smo, primjerice, grupu na WhatsAppu koja se zvala ‘Daj metlu da pometem konkurenciju’, a sve zahvaljujući jednoj mojoj rečenici s početka priprema, kada sam jedan sastanak završila riječima ‘metla, kraj’. Na kraju nam je ta metla postala zaštitni znak, pa smo nakon pobjeda u onom skupu vikali ‘metla’ umjesto ‘Hrvatska’. Samo hoću predočiti kakva je bila atmosfera u ekipi, da je takav opušteni pristup bio jedini pravi. A cure su mi to vratile na način da su zaista davale sve od sebe na terenu.
Dosta ste emotivno reagirali nakon pobjede nad Bjeloruskinjama u susretu za broncu, pale su i suze?
– Jesam, jer znači mi. Trener sam i stvarno volim taj posao, cure valjda osjete tu moju emociju. Često bi mi se događalo da nesvjesno uđem na parket, jednoj sam suparničkoj igračici skoro zalijepila bananu, toliko se uživim tijekom vođenja utakmice. Takva sam, energična. Neću zaboraviti njihove zagrljaje na oproštaju, njihove riječi. Bilo je tu, normalno, cura koje su mislile da trebaju više igrati, ali i one su se podredile ekipi, rezultatu, a to mi je bio cilj, da ih uvjerim da su mi sve bitne, od prve do zadnje, ma koliko igrale, odnosno ne igrale.
Bilo je puno čestitki nakon osvajanja bronce i plasmana u A Diviziju, ali nekima i nije baš sjeo taj vaš uspjeh.
– Ljudi koji me vole, koji me prate i znaju koliko me ovo znači, čestitali su mi. Moj uspjeh nije ništa manji niti će mi manje značiti zato što je nekim manje drago, dapače, još mi je slađe proći pokraj njih i javiti im se srdačno. Njima na dušu. Ovo je sportski grad, od nekih sam ljudi možda po službenoj dužnosti očekivala čestitku, nije došla, ali dobro, ne zamjeram. Sportašica sam i radujem se svakom uspjehu šibenskih sportaša. A ljudi koji su jalni, to je njihov križ.
Ostajete li u reprezentaciji?
– Ciklus je za ovo ljeto gotov. Sljedeće godine mladu reprezentaciju čeka A Divizija i kako sada stvari stoje, namjeravam ostati. Jasno, treba se dogovorit sa Stručnim savjetom HKS-a, vidjeti kakav je plan, posložiti neke stvari.
Što je s klupskom košarkom. Povukli ste se s klupe ŽKK Šibenika, ali ste kazali da ostajete uz klub?
– Kako sam kazala, povukla sam se iz osobnih razloga. Upisala sam i specijalistički studij kojem se želim malo više posvetiti i završiti ga. Vodim županijski savez, odnosno lige, dobila sam i povjerenstvo ženske A2 lige B skupine, tako da ću imati košarkaških zanimacija. Što se tiče kluba, apsolutno ću mu ostati na raspolaganju, pomoći mu s ove ‘druge strane’, a za dalje ćemo vidjeti. Mislim da će mi ova sezona izvan klupe, bez tog subotnjeg stresa, dobro doći
