Vrijeme je već bilo isteklo, ali utakmica još nije bila gotova. Sve oči gledatelja u dvorani na Baldekinu, koja je ‘pucala po šavovima’, bile su uprte u Njega, 18-godišnjeg mladića. Vladao je potpuni muk. A onda, nekoliko sekundi kasnije, nakon što je hladno spremio dva bacanja u koš, totalna eksplozija oduševljenja i sreće.
Uslijedilo je najveće slavlje u povijesti Šibenika. Ljudi su izašli na ulice, pjevalo se i skandiralo šampionima, a momci koji su ostvarili taj podvig ostali su zauvijek zlatnim slovima upisani u povijest šibenskog sporta. O svinjarijama koji su uslijedile dan kasnije, o političko-birokratskim igricama, nećemo trošiti riječi. Samo ćemo ponoviti, za sve Šibenčane, ali i za sve one kojima je sport nešto sveto i čisto, te 1983. godine bio je i ostao samo jedan košarkaški prvak – Šibenka.
Sve to dogodilo se na današnji dan, prije 35 godina. Taj datum – 9.4.1983. – u Krešimirovom (i Draženovom) gradu prenosi se s koljena na koljena, s generacije na generaciju i neće nikada izblijedjeti. U tom finalu protiv Bosne jedan je golobradi dječak odveo jednu sjajnu generaciju na vrh Olimpa, a istovremeno se počela pisati povijest o jednom fantastičnom igraču. Najboljem od svih. Danas na Baldekinu igraju neki novi klinci, također jako talentirani i tko zna, možda uskoro dobijemo još jedan ‘9.4.’
