U današanjem surovom svijetu profesionalnog nogometa ‘mali’ klubovi osuđeni su na prodaju ‘obiteljskog srebra’, odnosno svojih najboljih igrača. Bez love od tih transfera osuđeni su na životarenje, a nemali broj njih primoran je staviti ‘ključu u bravu’. Prodaja igrača, ili točnije zarada od prodaje igrača, danas je gotovo nepoznat pojam na Šubićevcu. Posljednju pristojnu lovu od nekog transfera HNK Šibenik zaradio je kad je u siječnju 2014. godine Fiorentini za 1,5 milijuna kuna prodan mladi talent Frane Bitunjac (u međuvremenu se vratio kući). Od tada igrači sa Šubićevca u pravilu odlaze bez odštete ili uz ‘sitniš’ kao naknada za razvoj. Zato se klub i morao spašavati kreditom.
Unatrag nekoliko godina, međutim, i Šibenik je znao ‘mlatiti dobre pare’ od prodaje igrača. Doduše, moglo se zaraditi i više, primjerice od odlaska Ademija u Dinamo, koji je zbog propusta narančaste administracije na Maksimir završio za samo 710 tisuća kuna spomenute naknade za razvoj. Iz službenih dokumenata koje posjedujemo vidljivo je da je šibenski nogometni klub samo od 2007. do 2010. godine zaradio 20.229.741 kuna. Unatoč tome, nabiven je dug od skoro 60 milijuna kuna, a koji je u kasnijoj pretvorbi pretvoren u dionice, koje je, pak, država ustupila Gradu Šibeniku.
Pa je tako, primjerice, 2007. godine u klupsku blagajnu od prodaje Gordona Schildenfelda u Dinamo ‘kapnulo’ 1,84 milijuna kuna, sjela je i prva rata od prodaje Ante Rukavine u Hajduk u iznosu od 739 tisuća kuna, a solidna svota, 365 tisuća kuna, dobila se i od odlaska Dražena Govića u belgijski Mouscron. Samo te godine Šibenik je od transfera zaradio skoro 3,5 milijuna kuna. Godinu iza od prodaje igrača zarađeno je milijun kuna više. Za Rukavinu je uplaćeno još 3,5 milijuna kuna, od prodaje mladog Mate Maleša u Rijeku inkasiralo se nešto više od pola milijuna kuna, dok se od odlaska Frane Vitaića u rumunjski Otelul Galati dobilo skoro 360 tisuća kuna. I 2009. godine zabilježen je rast prihoda od transfera, zarađeno je skoro pet milijuna kuna. Više od polovice tog iznosa, 2,9 milijuna kuna, dobilo se od prelaska Ante Kulušića u turski Genclerbirligi, nešto manje od 1,5 milijuna kuna zaradilo se od transfera Ivana Rodića u Hajduk, a stiglo je još oko 600 tisuća kuna od transfera Šife u Dinamo. Sljedeći godine dogodio se rekordni transfer u Šibenikovoj povijesti. Te 2010. godine Ermin Zec prodan je Genclerbirligiju za čak 7,2 milijuna kuna. Od tada pa nadalje špina od transfera poprilično je presušila. Danas se na Šubićevcu milijuni od prodaje igrača mogu zarađivati eventualno u lipama. Ili, pak, u igrici ‘Football Manager’.
