Nogometaši Šibenika uspjeli su se s teškog gostovanja kod ambicioznog Varaždina vratiti s bodom (0:0). A bod u gostima uvijek je dobar rezultat. Taj 27. rujna 2017. godine mogao bi, međutim, iz jednog drugog razloga postati važan datum u povijesti kluba sa Šubićevca. Ako se prognoze trenera o tome kako je pred 16-godišnjim Markom Bulatom velika karijera ostvare, utakmice protiv Varaždina ostat će upamćena kao ona u kojoj je mladi reprezentativac debitirao u prvoj momčadi Šibenika. I to od prve minute, odigravši cijeli susret u srcu veznog reda narančastih.
Da je gore potpisani slab na domaće, mlade igrače (nogometaše, košarkaše, vaterpoliste) može se vjerujem iščitati i površnim pregledom njegovih tekstova. I zato je istom bilo neizmjerno drago kada je čuo da je šibenski drugoligaš riješio krizu sa Stipanom Banićem, a njegovoj sreći nije bilo kraja kada je taj nebrušeni dijamant nekoliko dana kasnije zabio dva gola u Kup utakmici protiv Zagore. Zato mu je zatitrao osmijeh na licu kada se na istoj utakmici u listu strijelaca upisao i Ivan Stanić, još jedan talentirani mladić. Zato je bio oduševljen kada je vidio početni sastav za dvoboj s Varaždinom i na njemu ime Marka Bulata. Posljednjih nekoliko utakmica pokazale su da je Borimir Perković trener koji se ne libi u vatru baciti mlade lavove. Pa makar imali i samo 16 godina. I to je odlična vijest.
Ima to moje oduševljenje valjda neke veze s lokalpatriotizmom, ali prije svega sa zdravim razumom. Jer forsiranjem svojih mladih igrača klub ulaže u svoju budućnost. I zato im vrijedi tu i tamo istrpjeti dječje bolesti. Vjerojatno neće svi oni postati veliki igrači, ali to je jedini ispravni put.
I zato nisam preveliki fan posudbi, razigravanja tuđih igrača na račun vlastite djece. Čast izuzecima. Posudba ima smisla ako će igrač činiti razliku na terenu. Ali, takvi se uglavnom ne posuđuju.
(foto: Milan Balaban/arhiva ŠP)
