Robert Vukičević rijetko je na suhom. Pa i sada, kada nema treninga, voli otići do bazena u Crnici, ‘da se malo raspliva’. A u vodi je strašno brz. Koliko brz pokazao je na nedavno održanom Prvenstvu Hrvatske, na kojem je skinuo sedam godina star mlađe juniorski državni rekord na 200 leptir. I to za dvije sekunde!
– Na cilju sam čuo neku viku, navijanje, pa sam pogledao semafor. A onda sam ga opet pogledao i vidio vrijeme 2:03,71, novi rekord. Iskreno, i samog me iznenadilo da sam išao tako brzo – priča nam Robert, član Plivačkog kluba Šibenik, dok sjedimo u hladu Kavane Medulić.
Iznenađenje je, dodaje, bilo veće, jer je tog jutra plivao malo sporije u kvalifikacijama.
– Uoči finala imao sam neki osjećaj da ću dobro otplivati, ali ne baš dvije sekunde brže od rekorda. Tome se nisam nadao – ističe Robi, koji je s tim vremenom postao apsolutni prvak Hrvatske, dakle u svim dobnim skupinama (seniorskoj, mlađe seniorskoj, juniorskoj, mlađe juniorskoj).
Općenito je Prvenstvo u Zagrebu bilo vrlo uspješno za njega, kući se vratio s ukupno 15 medalja, osam zlatnih. Prije dvije godine srušio je on i kadetski rekord na 200 delfin, u malim bazenima. Ne čudi stoga što mu je to omiljena disciplina.
– Volim i kraul plivati, ali delfin mi za sada najbolje ide – kaže ovaj šesnaestogodišnjak, koji je plivanje počeo trenirati s nepunih devet godina.
– Prije toga sam trenirao nogomet, ali sam se htio okušati i u plivanju. I svidjelo mi se. Vani zima, a ja u bazenu – smije se Robi, učenik drugog razreda Industrijske škole, smjer brodski električar. Škola mu, kaže, unatoč obvezama na bazenu, dobro ide.
– U školi imaju razumijevanja, razrednica mi izlazi u susret, tako da uspijem sve stići – veli Robi.
A da sve stigne može zahvaliti mami Žani, koja mu je istovremeno i šofer. Ona ga vozi na treninge iz Jurasa, odnosno sa Šubićevca.
– Kada imam školu treninzi su ujutro u šest sati, pa se dižemo u pet. Onda slijedi škola, pa kratki odmor kući, i onda u 15 sati opet na trening. Tako kada dođem kući u 19.30 nisam za ništa. A onda sljedeći dan opet sve iznova. Ali, volim plivanje i nije mi problem ‘žrtvovati se’ – veli Robi, čijim je plivačkim stopama krenuo i njegov devetogodišnji brat.
Koliko je medalja osvojio više i ne broji, a uvjereni smo kako će ih biti još jako puno. Što se tiče ciljeva, za početak želi izboriti nastup na juniorskom Europskom prvenstvu. Oni dugoročni uključuju odlazak u inozemstvo.
– Volio bih paralelno studirati i plivati, dobiti stipendiju na nekom stranom faksom. U SAD-u ili Irskoj, recimo. Želim napredovati – zaključio je Robert, ‘sljedeća velika stvar’ šibenskog plivanja.
